Voditeljica zbirke: Antonija Dejanović, kustosica; viša dokumentaristica, voditeljica Zbirke glazbenih instrumenata
email: antonija.dejanovic@muo.hr
PRETRAŽI ZBIRKU:
Počeci stvaranja Zbirke glazbenih instrumenata MUO sežu u tridesete godine 20. st., u vrijeme djelovanja ravnatelja Vladmira Tkalčića i tadašnjeg intenzivnog nadopunjavanja fundusa čitavog Muzeja za umjetnost i obrt, kako općenito sa novim akvizicijama tako i sa novim zbirkama. Početni fond zbirke prikupljen je otkupima i darovima pojedinaca kako iz zagrebačkog tako i hrvatskog kulturnog i muzičkog okružja. Gotovo usporedno s utemeljenjem muzejske zbirke, u trajnu pohranu Muzeja za umjetnost i obrt ulazi i zbirka glazbenih instrumenata Hrvatskog glazbenog zavoda koja se zapravo od samog početka promatra kao integralni dio same muzejske zbirke.
Iako se u zbirci nalaze različiti instrumenti, najzastupljeniji su instrumenti koji pripadaju grupama kordofona i aerofona.
Kao važnije exemplare instrumenata iz prve grupe kordofona treba navesti :
a) skupinu žičanih instrumenata gdje pripadaju instrumenti sa tipkama (tafelklaviri, fortepiano i klaviri):
– jedinstveni primjerak tafelklavira (četvrtastog stolnog klavira) s kraja 18. st., rad slavnog bečkog graditelja Franza Xavera Christopha
– klavikord datiran godinom 1787. majstora Josepha Silberbauera iz Znojma
– tafelklavir bečkog graditelja Johanna Schantza.
Posebno je vrijedan pažnje fortepiano domaćeg majstora Giuseppea Barage iz Rijeke, izrađen oko 1810.
U zbirci se nalaze i klaviri sa početka, iz sredine i druge polovine 19. st., proizašli iz tadašnjih respektabilnih manufaktura – tvornica (Johan Baptiste Streicher, Joseph Anton Knam, August Lewandosky), kao i pianino nastao oko 1900. u čuvenoj zagrebačkoj graditeljskoj radionici instrumenata Heferer.
b) skupinu žičanih instrumenata (složenih), gdje se kvalitetom i značajem izdvajaju dvije harfe: prva, izgrađena najvjerojatnije 1784. g., djelo je slavnog pariškog majstora Nadermana oca dok je druga, s početka devetnaestog stoljeća, rad bečkog majstora Franza Brunera. Treba istaknuti i gitare, ponajprije onu bečkog graditelja Johanna Georga Stauffera, nastalu oko 1810., kao i gitaru zagrebačkog majstora Franje Finka iz 1867. godine.
Zbirka posjeduje nekoliko zanimljivih instrumenata i iz sljedeće velike grupe puhačkih instrumenata ili aerofona. Riječ je kako o drvenim tako i o limenim instrumentima od kojih su od osobite kulturološke vrijednosti rogovi, trube, flageoleti i blok flaute iz posjeda grofovske obitelji Erdödy u Jastrebarskom, izrađenih krajem 18. i početkom 19.st.
Značajem se još ističe pozitiv (preteča orgulja), koji se je nekada nalazio u kapeli Sv. Margarete na Kapelšćaku u Međimurju, a pretpostavlja se da je za kapelu bio napravljen između 1779. i 1784. g.
Osim samih instrumenata zbirka posjeduje i manji broj muzičkih automata (2 aristona, 1 manopan, 2 polifona, 1 fonolu, 1 pianelu i 1 simfonium te njima pripadajuće ploče) te nekoliko fonografa, 1 grafofon i gramofone raznih europskih proizvođača. Instrumenti iz pohrane Hrvatskog glazbenog zavoda većim dijelom pripadaju puhačkom korpusu iz kojeg izdvajamo prirodni rog njemačkog majstora Adama Buchschwindlera iz 1734., basetni rog majstora Theodora Lotza, izrađen krajem osamnaestog stoljeća u bečkoj tvrtki Antona Kernera, te veliki broj flauta, oboa i klarineta proizašlih iz značajnih bečkih i čeških manufaktura.
Posebno mjesto u ovoj pohrani pripada dvovratoj deseterožičanoj gitari varaždinskog virtuoza Ivana Padovca, koju je 1841. g. uz pretpostavljeno aktivno sudjelovanje samog virtuoza izradio bečki majstor Friedrich Schenk.
Zbog raznovrsne i izuzetno bogate građe, koja ju čini jedinom te vrste u Hrvatskoj, zbirka glazbenih instrumenata MUO predstavlja vrijedno muzejsko i kulturno blago Hrvatske.