U odnosu na druge, obimnije zbirke Muzeja, Zbirka bjelokosti predstavlja brojčano skromnu cjelinu no ona se, u određenoj mjeri, ipak odlikuje značajkama zaokruženog karaktera, koji slikovito ilustrira opsežnu i raznovrsnu zastupljenost bjelokosti pa i drugih koštanih materijala u likovnoj tradiciji materijalne kulture povezane s privatnim i reprezentativnim aspektima svakodnevice.

Predmetnu većinu čine umjetničke rezbarije i artefakti europske provenijencije izrađeni u razdoblju od 17. do kraja 19. stoljeća. Nadopunjuje ih neveliki broj radova dalekoistočnih kultura Kine i Japana, što u ponekim slučajevima, poput primjeraka glasovitih bjelokosnih countrefait kugli omogućuje i uočavanje migracije i modifikacije određenih specifičnih formi kroz različite kulturne sisteme u rasponu od visoke kulture do rezbarija gotovo suvenirskog karaktera. Unutar heterogene cjeline uporabnih i dekorativnih predmeta profanog i sakralnog sadržaja, nailazimo na predmete raznovrsne tipologije poput reljefa, reljefnih portreta, figurina, malih bisti, raspela, raspeća, kućnih oltarića, svijećnjaka, pečatnjaka, dugmadi za manžete, drški za suncobrane i štapova za šetnju, raznih spremnica, burmutica, bočica, novčanika, dalekozora i pločica za domino ili figura za šah.

Prvi bjelokosni predmet, contrefait kugla iz ostavštine zagrebačkog biskupa Gašparića, otkupljen je za Muzej 1893. godine, a znatan broj predmeta visoke razine umjetničkog oblikovanja pristigao je otkupom privatne zbirke Jakoba Franka 1906. godine. Tijekom 20. stoljeća do danas ovaj se temeljni fond proširuje sporadično, većim udjelom putem manjih donacija iz ostavština znamenitih zagrebačkih građanskih obitelji.

U različitim koncepcijama muzejskih postava kroz prvu polovinu 20. stoljeća, tek su rijetki stilski i umjetnički reprezentativni primjerci, većinom iz Frankove zbirke, izlagani u izložbenim dionicama sitnih predmeta zajedno s burmuticama. Premda je nakon Drugog svjetskog rata Zbirka bjelokosti bila zastupljena sa širim brojem odabranih primjeraka u stalnim postavima Muzeja (1947., 1952. i 1962. godine), prvo cjelovito predstavljanje zbirke javnosti označila je izložba Bjelokost iz fundusa Muzeja za umjetnost i obrt autorice dr. sc. Nele Tarbuk (MUO, 1983./84.), koja je 1984. godine gostovala u Čakovcu i u Dubrovniku.

U studijskom postavu zbirki u Stalnom postavu iz 1995. godine Zbirka bjelokosti bila je predstavljena svojim najznačajnijim dijelom koji stilski i tipološki tvori sadržajnu cjelinu karakteristične europske produkcije bjelokosti 17., 18. i 19. stoljeća.

Pripremila: Jasmina Fučkan, voditeljica Zbirke bjelokosti i Zbirke kiparstva