Zatvori oči – istraži dodir!

Jeste li se ikada pitali kolika je uloga dodira u opažanju svijeta oko nas? Je li vam se ikada dogodilo da vas je vid prevario – da ste na prvi pogled pomislili da je neki predmet čvrst, a kada ste ga dodirnuli, otkrili ste kako je ustvari mekan i gnjecav? Jeste li ikada poželjeli dodirnuti skulpturu u muzeju, jer vas je neodoljivo mamila da ju opipate?

Današnji kreativni zadatak nadahnut je izložbom „Ljudi i dodiri“ kiparice Sanje Fališevac koja je 2015. godine bila otvorena u Muzeju za umjetnost i obrt. Naime, Sanja Fališevac poznata je gluhoslijepa kiparica, a njeni se radovi nalaze u javnim prostorima, muzejima i privatnim zbirkama. Ako ste nekada prilikom igre u dječjem parku na zagrebačkom Jarunu ugledali brončanu skulpturu psa vodiča – nazvanu „Val“ – znajte da ste gledali upravo Sanjin rad. Prilikom stvaranja, umjetnica nadahnuće nalazi u književnosti, ali i u snovima i mašti, dok za oblikovanje pretežito koristi prirodne materijale. Biste li i vi mogli stvarati služeći se samo osjetom dodira?

Čovjek spoznaje svijet oko sebe dvjema vrstama osjeta dodira – haptičkim i taktilnim. Haptičkim osjetom spoznajemo volumen (oblik) predmeta u prostoru, odnos mase i praznine, a informaciju o tome dobivamo kroz pomicanje našega tijela, odnosno mišića ruku. Haptičkim osjetom, kojeg možemo nazvati i hvatom, možemo saznati i koliko je pojedini predmet težak te je li u nekom pokretu. S druge strane, taktilni osjet odnosi se na percepciju teksture površine, pa tako pomnim istraživanjem površine možemo doznati je li predmet topao ili hladan, gladak ili hrapav i drugo. Jagodice prstiju, vrh nosa, usnice i obrazi najosjetljiviji su dijelovi tijela za taktilnu percepciju. No, to znate i sami – teksturu toplog, mekanog pulovera odmah ćete razlikovati od hladnog, kremastog sladoleda. Dominantnom rukom (dešnjaci desnom, ljevaci lijevom) obično istražujemo taktilno, a nedominantnom haptički.

Pođimo sada na jedno istraživanje dodirom. Zamoli člana obitelji ili prijatelja da odabere jedan predmet zanimljivog oblika i teksture, te da ga stavi u kartonsku kutiju s otvorima za ruke, a da ga pritom ne vidiš. Primi predmet objema rukama. Vjerojatno ćeš punom šakom nedominantne ruke odmah početi istraživati njegov oblik i strukturu (tada ćeš koristiti haptički osjet), dok ćeš ga dominantnom rukom polagano dodirivati jagodicama prstiju te pomalo istraživati teksturu površine (to je taktilni osjet).

Razmisli, kako bi opisao oblik skrivenog predmeta? Gdje su punine, a gdje praznine? Koliko ploha razaznaješ i kako su odvojene? Postoje li kakve oštre ili nejasne granice, ili ih pak uopće nema? Jesu li plohe toplije ili hladnije? O kojim materijalima misliš da je riječ? Upitaj se potom o teksturi – je li hrapava, glatka, mekana, oštra, ljepljiva, suha, skliska…? Mijenja li se tekstura na pojedinim dijelovima? Možeš li pronaći neke obrasce po kojima se mijenja, raspored kako je organizirana? Oblikuje li pojedina tekstura linije, krugove, neke posebne oblike? Možeš li ih povezati s nekim oblikom koji ti je vizualno poznat?

Nakon što si dodirom istražio predmet, pokušaj ga pretočiti u dvodimenzionalni prikaz tako da ga skiciraš olovkom na papiru. Pritom možeš dodatno provjeravati obilježja svoga predmeta, no nemoj još zavirivati u kutiju. Kada dovršiš skicu, pokušajte izraditi repliku predmeta služeći se glinamolom. Iako će se materijal razlikovati od izvornog (a time i dojam topline), pokušaj vjerno prenijeti oblik i teksture na koje nailaziš. Možeš se poslužiti različitom priborom i alatima, od likovnog do kuhinjskog! Konačno, nakon dovršene replike slijedi veliko otkrivanje – otvori kutiju i usporedi tajni predmet te ga usporedi s onim koji ste stvorili! U čemu se vizualno i dodirno podudaraju, a u čemu razlikuju? Koja su bila tvoja očekivanja, i jesu li se ostvarila?

Fotografije vaših predmeta možete nam poslati na e-mail: edukacija@muo.hr!