Tambura-Brač III je glazbeni instrument iz Zbirke glazbenih instrumenata Muzeja za umjetnost i obrt. Nekada je pripadala Josipu Henebergu, stricu Većeslava Heneberga, kustosa Muzeja za umjetnost i obrt koji ju je prema predaji kupio u Zagrebu 1895. g. Ovaj glazbeni instument oporučno ostavljen Muzeju za umjetnost i obrt i to u vremenu između dva svjetska rata (1937. godine), dakle nekoliko godina nakon početka formiranja same Zbirke glazbenih instrumenata, upotpunio je njezin inicijalni fundus načelno stvaran donacijama glazbenih instrumenata klasičnog svirnog repertaoara koji su nekada pripadali zagrebačkim obiteljima.
Tambura-Brač III, Tvornica tambura T. Kovačić skladište glazbala i žica, Zagreb, kraj 19. st.
Njezin opis je sljedeći: „Tambura-Brač III., od svijetlo žutog drva s dugim, odozgo crno lakiranim vratom. Ispod njega je okrugli otvor, crno obrubljen s četiri tanka bijela kruga. Na vrhu vrata su četiri ključa od metala i kosti, a odozdo pričvršćena brončana pločica s urezanim ornamentom. 4 metalne žice. Iznutra naljepnica: Tvornica tambura, Kovačić, skladište glazbala i žica, Zagreb, Ilica 47.“
Ono što povezuje spomenuti glazbeni instrument sa ženskim momentom je inskripcija smještena u unutrašnjosti glazbala navodi „Kovačić“, koja ukazuje ne samo na jednu od malobrojnih manufaktura (općenito glazbenih instrumenata) na prijelazu stoljeća u Hrvatskoj već i na radni pogon kojeg je vodila – žena, Terezija Kovačić. Iako je radionicu tijekom 1870. osnovao njezin prvi muž i samouki majstor Mato Kovačić, ubrzo nakon njegove smrti (1888. godine) Terezija preuzima sve radioničke poslove te kroz vrijeme proširuje njihov opseg kao i opus izrađujući različite vrste instrumenata. Iako se u literaturi mogu pronaći razne varijante naziva radionice/tvornice od: Tvornica tambura, Prva hrvatska tvornica tambura, itd., važno je napomenuti da glazbalarska kvaliteta izrade njezinih instrumenata nije bila podložna promjenama.
Tambura-Brač III, Tvornica tambura T. Kovačić skladište glazbala i žica, Zagreb, kraj 19. st.
Možda najbolje o vrsnosti izrade glazbenih instrumenata iz Terezijine radionice svjedoče nagrade s važnih izložbeno-prodajnih manifestacija održanih u zemlji i van nje, na kojima su njezini glazbeni „artefakti“ često bili akcentirani kao kvalitetni.
Tako se malena manufaktura od otprilike zadnjeg desetljeća 19. stoljeća pa sve do Terezijine smrti (1914.) transfomirala u relativno impozantnu i respektabilnu radionicu, što u kontekstu tadašnje proizvodnje glazbenih instrumenata na domaćem prostoru nije malen niti nevažan element. Činjenica da je u svemu tome veliku ulogu i zaslugu imala žena samo podcrtava navedeno.
Cijeli glazbalarski posao je nakon njezine smrti nastavio i vodio suprug Mirko König zaključno do međuratnog vremena.
Međutim, iako danas ne postoji veći opseg informacija o Tereziji Kovačić (ako se izuzmu rijetki poduzeti kvalitetni istraživački procesi), njezin doprinos umijeću izrade glazbenih instrumenata s naglaskom na tambure ostaje svakako značajan dok je element „ženske ruke“ kao one koja je vodila prvu tvornicu za izradu nacionalnog instrumenta nemjerljiv.
Tekst priredila Antonija Dejanović, voditeljica Dokumentacijske službe i voditeljica Zbirke glazbenih instrumenata