SAKRALNO SLIKARSTVO

SAKRALNO SLIKARSTVO

U Zbirci slikarstva zasebnu cjelinu, gotovo zbirku unutar zbirke, čini cjelina sakralnog slikarstva. U dionici stalnog postava posvećenoj sakralnoj umjetnosti prevladavaju djela pavlinskih slikara 18. stoljeća, najvećim dijelom iz Veternice, ali i iz ostalih pavlinskih samostana, crkava i kurija u Hrvatskoj. Pet stoljeća kontinuirane prisutnosti pavlina ostavilo je dubokog traga u Hrvatskoj; pavlinski samostani bili su središta intenzivne umjetničke, kulturne i obrazovne djelatnosti, koja se širila daleko izvan zidina samostana. Sudeći prema stilskim i ikonografskim značajkama, pavlinsko slikarstvo razvilo se na dobro definiranoj slikarskoj tradiciji koju su, naravno, barokni pavlinski slikari prilagodili duhu svoga vremena. Veliki dio slika koje potječu iz pavlinskog kruga uglavnom su djela nepoznatih majstora poput izloženih oslikanih krila oltara iz crkve u Veternici s prikazima sv. Cecilije i kralja Davida s harfom, te serije od dvanaest ulja na platnu s poprsjima apostola koja potječu iz samostana u Olomoucu u Moravskoj, a nastala su u prvoj polovini 18. stoljeća. Kvalitetom se svakako ističu slike Poklonstvo pastira i Poklonstvo kraljeva iz župne crkve sv. Tri Kralja u Karlovcu, djela

Gabriela Tallera, voditelja pavlinske slikarske radionice u Kamenskom.

Tijekom 18. stoljeća najznačajniji slikari, voditelji pavlinske radionice su Franjo Bobić (? – ?) iz Brežica i Ivan Krstitelj Ranger (Götens, Tirol, 1700. – Lepoglava, 1753.), koji je djelatnost u Hrvatskoj započeo najvjerojatnije već 1726. u sv. Mariji Koruškoj.

I nakon ukidanja reda 1786. godine bivši pavlini slikari još neko vrijeme oslikavaju sakralne objekte diljem Hrvatske, no početkom 19. stoljeća s barokom zajedno nestaje i fenomen pavlinskog slikarstva kao prepoznatljive stilsko-morfološki definirane grupacije unutar hrvatskog baroknog slikarstva. Nažalost, po ukidanju reda najveći je dio umjetničkih djela i dragocjenosti koje su se čuvale u samostanima raznesen i uništen, te je do današnjih dana sačuvan i dostupan samo vrlo mali dio te velike i iznimno vrijedne umjetničke produkcije. Unatoč tomu, sačuvana djela spomenutih majstora Bobića, Rangera i Tallera svjedoče o visokim dosezima ostvarenja pavlinskih slikara te o fenomenu pavlinskog slikarstva kao jednoj od najvrjednijih slikarskih cjelina baroknog razdoblja u Hrvatskoj.

Valentin Metzinger

SV. JOSIP S ISUSOM

Ljubljana, 1735.

ulje na platnu

201 x 154 cm

sign. d. l. crvenom bojom: VALENTIN METZINGER 1735.

MUO 70

Slika potječe iz zagrebačke katedrale.

Valentin J. Metzinger (St. Avold, Lorraine, 1699. – Ljubljana, 1759.) školovao se u Italiji, vjerojatno u Rimu i Bologni, a možda i u Veneciji. Njegovo djelovanje u Ljubljani je potvrđeno od 1727. nadalje, a prvo poznato datirano djelo je iz godine 1729. Njegova djela su pretežno sakralne tematike, a slikao je uglavnom za crkve i samostane u Sloveniji i Hrvatskoj te u austrijskom dijelu Štajerske. Radio je za plemićke obitelji Lamberg, Reigersfeld, Breckersfeld i Rasp, a značajne su njegove veze s ljubljanskim biskupom Ernestom Amadejem grofom Attemsom. Metzingerov stil združuje elemente rimskog baroka kraja 17. stoljeća i internacionalnog manirizma.

Anton Cebej

SV. MARIJA MAGDALENA

Zagreb, 1770.

ulje na platnu

sign.: 17 Antonius Zebey F. 70

180 x 101 cm

MUO 5395

Anton Cebej (Ajdovščina, 1722. – Ljubljana, poslije 1774.) spada među najznačajnije predstavnike slovenskog baroknog slikarstva. U Ljubljani i okolici djelovao je početkom 1750-ih i predstavlja važnu sponu u razvitku baroknog iluzionizma na liniji G. Quaglio – F. Jelovšek – V. Metzinger. Najveći dio opusa – oko devedeset poznatih radova – ostvario je u Sloveniji, ali je izveo po narudžbi i sakralne kompozicije za crkve u Hrvatskoj.

Slika Sv. Marija Magdalena, koja nosi odlike srednjoeuropskog baroknog slikarstva, nastala je za oltarnu palu crkve sv. Marije na zagrebačkom Dolcu, iz koje je nakon njezine historicističke preinake dospjela u fundus MUO.