SAKRALNO SLIKARSTVO
U Zbirci slikarstva zasebnu cjelinu, gotovo zbirku unutar
zbirke, čini cjelina sakralnog slikarstva. U dionici stalnog postava posvećenoj
sakralnoj umjetnosti prevladavaju djela pavlinskih slikara 18. stoljeća, najvećim
dijelom iz Veternice, ali i iz ostalih pavlinskih samostana, crkava i kurija u
Hrvatskoj. Pet stoljeća kontinuirane prisutnosti pavlina ostavilo je dubokog
traga u Hrvatskoj; pavlinski samostani bili su središta intenzivne umjetničke,
kulturne i obrazovne djelatnosti, koja se širila daleko izvan zidina samostana.
Sudeći prema stilskim i ikonografskim značajkama, pavlinsko slikarstvo razvilo
se na dobro definiranoj slikarskoj tradiciji koju su, naravno, barokni
pavlinski slikari prilagodili duhu svoga vremena. Veliki dio slika koje potječu
iz pavlinskog kruga uglavnom su djela nepoznatih majstora poput izloženih
oslikanih krila oltara iz crkve u Veternici s prikazima sv. Cecilije i kralja
Davida s harfom, te serije od dvanaest ulja na platnu s poprsjima apostola koja
potječu iz samostana u Olomoucu u Moravskoj, a nastala su u prvoj polovini 18.
stoljeća. Kvalitetom se svakako ističu slike Poklonstvo pastira i Poklonstvo
kraljeva iz župne crkve sv. Tri Kralja u Karlovcu, djela
Gabriela Tallera, voditelja pavlinske slikarske radionice u Kamenskom.
Tijekom 18. stoljeća najznačajniji slikari, voditelji pavlinske radionice su Franjo Bobić (? – ?) iz Brežica i Ivan Krstitelj Ranger (Götens, Tirol, 1700. – Lepoglava, 1753.), koji je djelatnost u Hrvatskoj započeo najvjerojatnije već 1726. u sv. Mariji Koruškoj.
I nakon ukidanja reda 1786. godine bivši pavlini slikari još
neko vrijeme oslikavaju sakralne objekte diljem Hrvatske, no početkom 19. stoljeća
s barokom zajedno nestaje i fenomen pavlinskog slikarstva kao prepoznatljive
stilsko-morfološki definirane grupacije unutar hrvatskog baroknog slikarstva.
Nažalost, po ukidanju reda najveći je dio umjetničkih djela i dragocjenosti
koje su se čuvale u samostanima raznesen i uništen, te je do današnjih dana sačuvan
i dostupan samo vrlo mali dio te velike i iznimno vrijedne umjetničke
produkcije. Unatoč tomu, sačuvana djela spomenutih majstora Bobića, Rangera i
Tallera svjedoče o visokim dosezima ostvarenja pavlinskih slikara te o fenomenu
pavlinskog slikarstva kao jednoj od najvrjednijih slikarskih cjelina baroknog
razdoblja u Hrvatskoj.
Valentin Metzinger
SV. JOSIP S ISUSOM
Ljubljana, 1735.
ulje na platnu
201 x 154 cm
sign. d. l. crvenom bojom: VALENTIN METZINGER 1735.
MUO 70
Slika potječe iz zagrebačke katedrale.
Valentin J. Metzinger (St. Avold, Lorraine, 1699. – Ljubljana,
1759.) školovao se u Italiji, vjerojatno u Rimu i Bologni, a možda i u
Veneciji. Njegovo djelovanje u Ljubljani je potvrđeno od 1727. nadalje, a prvo poznato
datirano djelo je iz godine 1729. Njegova djela su pretežno sakralne tematike,
a slikao je uglavnom za crkve i samostane u Sloveniji i Hrvatskoj te u
austrijskom dijelu Štajerske. Radio je za plemićke obitelji Lamberg,
Reigersfeld, Breckersfeld i Rasp, a značajne su njegove veze s ljubljanskim
biskupom Ernestom Amadejem grofom Attemsom. Metzingerov stil združuje elemente
rimskog baroka kraja 17. stoljeća i internacionalnog manirizma.
Anton Cebej
SV. MARIJA MAGDALENA
Zagreb, 1770.
ulje na platnu
sign.: 17 Antonius Zebey F. 70
180 x 101 cm
MUO 5395
Anton Cebej (Ajdovščina, 1722. – Ljubljana, poslije 1774.) spada među najznačajnije predstavnike slovenskog baroknog slikarstva. U Ljubljani i okolici djelovao je početkom 1750-ih i predstavlja važnu sponu u razvitku baroknog iluzionizma na liniji G. Quaglio – F. Jelovšek – V. Metzinger. Najveći dio opusa – oko devedeset poznatih radova – ostvario je u Sloveniji, ali je izveo po narudžbi i sakralne kompozicije za crkve u Hrvatskoj.
Slika Sv. Marija Magdalena, koja nosi odlike srednjoeuropskog
baroknog slikarstva, nastala je za oltarnu palu crkve sv. Marije na zagrebačkom
Dolcu, iz koje je nakon njezine historicističke preinake dospjela u fundus MUO.