Rokoko je razdoblje koje se nastavlja na barok i traje do pojave klasicizma u drugoj polovini 19. stoljeća. Često je opisivan kao završni izraz baroknog pokreta iako razigraniji, nježniji i ne tako monumentalan, ali i dalje iznimno teatralan i dekorativan, bez određenih pravila. Krasile su ga dekorativnost i privlačnost. Dekoracija prostorija u rokokou osmišljena je kao detaljno i potpuno ukrašavanje prostora: bogato ukrašen namještaj, male statue, ukrašena ogledala, tapiserije, zidovi ukrašeni reljefima i oslikani zidovi. Rokoko je stil koji je utjecao na gotovo sve vrste umjetničkog izražaja: slikarstvo, kiparstvo, arhitekturu, uređenje interijera, dekorativnu umjetnost, književnost, glazbu i kazalište.
Rokoko se prvo pojavljuje u Francuskoj tijekom 1720-ih i u tom podneblju doživljava svoj vrhunac 1730-ih godina razvijen većinski od strane obrtnika, dizajnera i umjetnika, a manje od arhitekata, iako njegovo podrijetlo možemo povezati s arhitekturom kasnog baroka Francesca Borrominija. Lake teme i zamršeni uzorci u rokokou prikazani su u manjem razmjeru i manjim dimenzijama nego impozantna barokna arhitektura i kiparstvo. Krasile su ga dekorativnost i privlačnost. Stoga nije iznenađujuće da je umjetnost francuskog rokokoa najbolje došla do izražaja u interijeru. Zadržao je barokni ukus složenih oblika, ali je počeo uključivati i razne druge karakteristike, uključujući sklonost orijentalnom dizajnu i asimetričnim kompozicijama.
Iz reprezentativnih, ceremonijalnih prostora društveni život se preselio u manje i intimnije salone, a lakoća i profinjenost opremanja interijera odgovarale su intelektualnom raspoloženju tadašnjeg društva. Sukladno tome, namještaj se također smanjio u dimenzijama, što se može iščitati i iz sobe rokokoa u Muzeju za umjetnost i obrt. U interijerima su prevladavali svijetli i pastelni tonovi koji su bili jedna od glavnih karakteristika navedenog stila. Jedan od predmeta u sobi rokokoa koji otkriva takve karakteristike je keramička peć iz dvorca Mirkovec visoka 3 metra. Peć je tipična za razdoblje rokokoa sa svojim svijetlim i pastelnim bojama, rocaille ukrasima te s reljefnim galantnim prizorima i likom pastirice na vrhu. Prizori su vezani uz prirodu i pastire te vrlo skulpturalno razigrani. U peć su se umetala drva za potpalu sa stražnje strane, odnosno iz druge prostorije – kroz otvor u zidu.
U 18. stoljeću, vremenu velikih otkrića i fascinacije Dalekim istokom, Europa je otkrila tajnu proizvodnje najdragocjenije vrste keramičkog posuđa – porculana. Isprva se porculan proizvodio samo na Dalekom istoku, u Kini, međutim 1710. osnovana je u Meissenu prva manufaktura, a zatim 1718. i u Beču. Do kraja 18. stoljeća osnovane su francuske kraljevske manufakture u Francuskoj, carska manufaktura u Sankt Peterburgu te engleske, talijanske i brojne njemačke manufakture porculana. Europski vladari i aristokrati skupljali su porculanske predmete kao znak svog statusa, ukrašavali njima svoj životni prostor ili ih čuvali u porculanskim ormarićima u posebnim prostorijama. Kredenc-sekreter iz Zbirke namještaja MUO namijenjen izlaganju zbirke porculana skromnija je verzija privatnog prostora za ovu namjenu. Sastoji se od donjeg dijela komode s tri ladice i sekreterom s preklopnom pločom dok gornji dio čine dvokrilna, lučno zaobljena vrata. Unutrašnja zidna stijena obložena je zelenom svilom, a na nju je pričvršćena rezbarena i pozlaćena razvedena drvena konstrukcija s postamentima za izlaganje porculana. U tom dijelu kredenca bio je izložen porculan iz 18. stoljeća, proizveden u gotovo svim važnijim europskim manufakturama: Meissenu, Beču, Frankenthalu…
Izrazita dekorativnost i skulpturalnost prisutna je na satu koji je bio izložen u sobi rokokoa MUO. Sat je vrhunsko skulpturalno djelo francuskog rokokoa, koncipiran kao skulptura od pozlaćene bronce, dok je mehanizam umetnut u gornji dio, u srebrno kućište. Nisko postolje stoji na šest nogu u obliku diskova. Donji dio sata izrazito je monumentalan, razveden grudičastim nakupinama kojima su predočeni oblaci na kojima je u spiralnom nizu raspoređeno tridesetak figura putta (krilate dječice) koji nose žito, baklje i žar s plamenom. Na vrhu se nalazi srebrna kugla koja predstavlja balon na vrući zrak, a u koju je smješten mehanizam sata. Na njemu se nalazi pokretni vijenac na kojem su polja s naizmjenično rimskim brojevima za označavanje sati i znakovima zodijaka. Pri hodu satnog mehanizma vijenac s oznakama se okreće, a točno se vrijeme iščitava kad se određeni broj nađe ispod „kazaljke“ koja je fiksna (riječ je zapravo o vjenčiću koji drži jedan putto). Uz kuglu je s jedne strane prislonjena figura boga vjetra Eola, a s druge strane krilata Fama. Sat je izveden u spomen na prvi let balona koji su 1783. konstruirala braća Montgolfier. Kućište sata oblikovno je srodno modelu za neizvedeni spomenik prvom letu balona, što ga je 1784. po narudžbi pariške Direction des Bâtiments izradio francuski kipar Clodion. Ovaj sat, rađen prema Clodionovom modelu, izuzetan je i rijedak artefakt koji nosi stilske osobine rokokoa i nadolazećeg klasicizma.
U vrijeme rokokoa Venecija je bila poznata po Murano staklu, i to posebno ukrašenim ogledalima i lusterima. Stil lustera se zvao ciocche – doslovno buket cvijeća. Jedan takav tipični luster s više krakova ukrašenih vijencima, cvijećem i lišćem je također bio izložen u sobi rokokoa. Jedna od uobičajenih namjena ogromnih Murano lustera bila je unutarnja rasvjeta za kazališta i važne prostorije u palačama. Luster iz Murana u Muzeju za umjetnost i obrt sastoji se od 12 krakova koji su raspoređeni na najnižoj etaži. Svaka etaža ima uspravne listove s ružom, listove savinute prema dolje, uspravne cvjetove s ružom. Izrađen je od bezbojnog stakla osim nekoliko cvjetova koji su od stakla bojenog u masi.
Izvori:
Galić, Anđelka; Gašparović, Miroslav (ur.). 2010. Muzej za umjetnost i obrt: Vodič. Muzej za umjetnost i obrt. Zagreb.
Zuccon Martić, Malina. 2018. Vodič za mlade ili Kako se osjećati dobro u Muzeju za umjetnost i obrt. Muzej za umjetnost i obrt. Zagreb.