Renesansa

U dvorani posvećenoj umjetnosti renesanse izloženi su reprezentativni predmeti iz zbirki namještaja, tekstila, slikarstva, stakla, keramike i metala, nastali u mediteranskim i srednjoeuropskim zemljama i u Hrvatskoj od 15. do 17. stoljeća.

U ovom razdoblju kada bogati plemići postaju najvažniji naručitelji i mecene umjetnosti i obrta, gradnja i opremanje palača pogoduje procvatu stolarskog zanata. U odnosu na razdoblje gotike, u zbirci namještaja MUO sačuvan je znatno veći broj primjeraka koji pripadaju renesansnom i manirističkom stilskom izričaju. Ovi predmeti različite su provenijencije; veći dio je nastao u Italiji, ishodištu renesanse, odnosno njenim pokrajinama koje su razvile svoje specifične oblike i dekorativne motive. Izloženi stolac i naslonjač, kao reprezentativni tipovi namještaja za sjedenje, samo naznačuju bogatstvo oblikovnih varijanti karakterističnih za ovo razdoblje. Uz stol, koji više nije montažni i škrinju, oni čine osnovu opreme interijera.


Ostatak Europe, koji novi stil prihvaća tek od 16. stoljeća, razvio je specifičan stilsko-oblikovni vokabular koji već ima sve značajke manirizma. Ormar za izlaganje posuđa – dressoir karakterističan je tip namještaja koji se javlja u kasnogotičkom razdoblju u Francuskoj, Flandriji, te duž Rajne i u okolici Kölna (tzv. Stollenschrank). Izloženi primjerak, u potpunosti prekriven manirističkom bujnom rezbarenom dekoracijom, predstavlja burgundsku produkciju druge polovine 16. stoljeća. U ovom razdoblju javljaju se novi tipovi namještaja – kabinetski ormar (studiolo) i kabinetski ormarić, koji će svoj procvat doživjeti u 17. stoljeću. Izloženi vargueno, prvotna varijanta kabinetskog ormarića, nastao je u Kataloniji u 16. stoljeću.

Izuzetno kvalitetan, u potpunosti intarziran kabinetski ormarić njemačke provenijencije ukrašen je motivima karakterističnim za maniristički stilski izričaj. Pripada južnonjemačko- tirolskom kulturnom krugu koji gravitira centru u Augsburgu, a izrađen je oko 1600. godine.

Reprezentativni krevet s baldahinom nekoć se nalazio u dvorcu Bosiljevo, posjedu plemićke obitelji Frankopan. Premda pokazuje srodnost s južnonjemačkim namještajem, ipak postoji mogućnost da je izrađen u Hrvatskoj. Osnovna raščlamba kreveta izvedena je prema renesansnom principu, ali gradbeni elementi, već karakteristični za ranobarokno razdoblje, upućuju na kasniju dataciju, u sredinu 17. stoljeća.

Tapiserija izrađena u Flandriji u prvoj polovini 16. stoljeća prikazuje alegorije Pravednosti i Mudrosti. Pretpostavlja se da muški likovi s kraljevskim insignijama prikazuju cara Fridricha III. (1440. – 1493.) i njegova sina i nasljednika Maksimilijana (1493. – 1519.).
Izloženi stakleni predmeti ilustriraju raznovrsnost oblika, tehnika izrade i bogatstvo načina ukrašavanja karakterističnih za ovo razdoblje procvata staklarstva. Vodeći centar proizvodnje stakla je Venecija, a otok Murano sa svojom višestoljetnom staklarskom tradicijom bit će gotovo tri stoljeća uzor drugim staklarskim središtima. Premoć Venecije tijekom 15. stoljeća osiguralo je usavršavanje novih tehnologija, obrade i načina ukrašavanja. U venecijanskim radionicama razvija se i proizvodnja posebne vrste prozirnog, bezbojnog stakla – cristallo, te mekog sodnog stakla pogodnog za plastično oblikovanje. Jedan od zaštitnih znakova venecijanskog staklarstva od 16. stoljeća je i tzv. filigransko staklo (vetro a reticello i vetro a retorti), koje se izrađivalo od isprepletenih niti mliječnog ili obojenog stakla umetnutih u bezbojnu prozirnu staklenu masu. U skladu s novom kulturom življenja upotrebni i dekorativni stakleni predmeti postaju obveznim dijelom luksuzne opreme interijera.

Većina izloženih predmeta iz zbirke metala nastala je na području srednjoeuropskih zemalja, prvenstveno njemačkih, i datirani su u kraj 16. stoljeća. Vodeća središta zlatarskog i srebrnarskog obrta bili su Nürnberg i Augsburg, a slijedili su ih centri u drugim europskim zemljama, nastojeći pratiti njihove tehničke dosege – savršenstvo izrade, iskucavanja, cizeliranja i graviranja. Specifičan vid renesansne umjetnosti predstavlja medaljerstvo, posebno u Italiji gdje vladari i odličnici naručuju svoje portretne medalje. Medalja Sperandia Savellija s portretom Giovannija Bentivoglia može se datirati u Savellijevo bolonjsko razdoblje od 1478. do 1490. Druga izložena medalja prikazuje Filippa Strozzija starijeg, bankara, državnika i mecenu, naručitelja nekih od najznačajnijih djela firentinske renesanse.