Zbirku bjelokosti MUO sačinjavaju artefakti izrađeni od bjelokosti i drugih koštanih materijala – kosti domaćih životinja poput goveda i konja ili jelenjeg roga. Oblikovanje koštanih materijala udovoljava najrazličitijim svrhama – umjetničkim, sekularnim i religijskim od početaka civilizacija, a pomalo je bizarna činjenica da se do 18. stoljeća bjelokost koristila i za izradu umjetnih zuba. Od bjelokosti su se izrađivali brojni prozaični predmeti poput biljarskih kugli, noževa za papir ili drške kistova, suncobrana i lepeza.
Europa se bjelokosnom sirovinom snabdijevala uvozom, a početkom 18. stojeća u Sibiru su pronađena velika nalazišta mamutovih kljova očuvanih u savršenom stanju. Također kosti domaćih životinja osobito konja ili goveda kao i jelenji rog redovito su se koristili u komercijalnoj proizvodnji svakodnevnih predmeta. Kost je često obrađivana u umjetničkim rezbarskim radionicama s jednako uloženim trudom i ništa manjim izražajnim ostvarenjem, osobito u krajevima gdje je nedostajalo skuplje sirovine.
Bjelokost se obrađuje na sličan način poput drva, mora se sušiti i odležati da bi se izbjeglo pucanje i iskrivljenje a za rezbarenje se koriste isti alati, poput noževa, žljebova i turpija. Za dobivanje ploča, kakve su se primjerice koristile za izradu Fidijine kolosalne skulpture Atene Parthenos, bjelokost je prethodno trebalo omekšati i saviti. Za potrebe rekonstrukcije ovog antičkog remek-djela u manjem, ali još uvijek velikom mjerilu, M. Simart iz Pariza je 1855. godine izumio stroj pomoću kojega se iz kljova mogu izrezati furniri većih dimenzija.









Pripremila: Jasmina Fučkan, voditeljica Zbirke bjelokosti i Zbirke kiparstva