Prosinac u MUO zbirkama Dvojac na sanjkama, Austro-Ugarska, oko 1910.Većina starih božićnih čestitki, ilustriranih ili nastalih fotografskom tehnikom, proizvedena je u njemačkim ili austrijskim autorskim radionicama te uvezena kod nas, a natpisi na hrvatskom jeziku uglavnom su otisnuti naknadno tehnikom foliotiska. Običaj slanja fotografskih čestitki s portretima cijele obitelji ili pojedinaca (uglavnom djece) održao se do danas. Profesionalni fotografski atelijeri u prigodno ukrašenoj scenografiji snimali su portrete koje su pojedinci onda u manjoj nakladi slali obitelji i prijateljima. galerije grada zagreba, Roman Cieslewicz, Zagreb, 1973.Čestitka je nastala povodom izložbe koju je Roman Cieslewicz (1930. – 1996.), poljski grafički dizajner i fotograf, održao u Galeriji suvremene umjetnosti (danas Muzej suvremene umjetnosti) 1973. godine. Roman Cieslewitz bio je jedan od utemeljitelja poljske škole plakata. Od 1963. godine živio je i stvarao u Parizu, među ostalim i kao umjetnički direktor i suradnik modnih časopisa Elle i Vogue. Cieslewitz je ostavio duboki trag u hrvatskom dizajnu: izlagao u Hrvatskoj (samostalne izložbe u Rijeci 1961. i u Zagrebu 1973.), više je puta sudjelovao na ZGRAF-u, redizajnirao je časopis Start, a njegov je rad utjecao na brojne značajne domaće grafičke dizajnere počevši od Ivana Picelja i Mihajla Arsovskog do Mirka Ilića i Vanje Cuculića. Crno-bijelo, Slavka Pavić, Zagreb, 1974. U ovom svom radu Slavka Pavić u svojoj već poznatoj maniri, pokazuje interes za detalje i strukture. Na motivu prozora prekrivenog snijegom razvija geometrijsku likovnu igru koja graniči s apstrakcijom. Slavka Pavić se rodila se je u Jajcu 1927. godine. Djetinjstvo i mladost je provela u Daruvaru, a 1946. upisala je studij ekonomije u Zagrebu. Započela je fotografirati ranih pedesetih godina i ubrzo se učlanila u Fotoklub Zagreb. Ostvarila je respektabilan i kvalitetan opus, a mnogi njeni radovi zauzimaju važno mjesto u antologiji hrvatske fotografije. Slavka Pavić jedna je od osnivačica Ženske sekcije Fotokluba Zagreb 1973. godine te suorganizatorica godišnjih izložbi Žene snimaju kojima se obilježavao 8. mart i koje se (s manjim prekidima) održavaju do danas. U svojim fotografijama pokazuje istančan interes za detalje, strukture i prizore iz svakodnevice te osjećaj za kompoziciju. Kroz njezin fotodokumentarizam mogu se pratiti promjene u gradskom prostoru i pejsažu, a urbani krajolik često koristi kao podlogu za dinamičnu likovnu igru, dok u gradskim vizurama pronalazi i sjenama naglašava geometrijske oblike. Radovi joj se nalaze u Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju grada Zagreba, Muzeju suvremene umjetnosti, Etnografskom muzeju u Zagrebu, Zbirci hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb te u privatnim zbirkama. Kalup za kekse, Austrija (?), poč. 20. st. Klikom podijelite na Facebooku(Otvara se u novom prozoru)Podijeli na Twitteru (Otvara se u novom prozoru)Podijeli na Pinterestu(Otvara se u novom prozoru)Klikni za dijeljenje na WhatsAppu(Otvara se u novom prozoru)Podijeli na LinkedInu(Otvara se u novom prozoru)