U zbirci keramike MUO čuva se gotovo 1000 predmeta proizvedenih u bečkoj manufakturi porculana. Bečka je manufaktura osnovana 1718. godine, kao druga u Europi, poslije manufakture porculana u Meissenu. Do 1744. nalazila se u privatnom vlasništvu Claudiusa du Paquiera (agent Sudskog ratnog vijeća u službi carske uprave). Potom je postala vlasništvo carske kuće Habsburg, odnosno državno vlasništvo (vrijeme Marije Terezije).

Danas su među stručnjacima i kolekcionarima osobito cijenjeni rani proizvodi manufakture – posuđe i rijetke figure nastali u prvim desetljećima njezina postojanja. MUO posjeduje jedan vrč i jedan pladanj iz tzv. razdoblja Du Paquiera.

Pladanj je proizveden oko 1735., ima valoviti rub i ravni obod, promjera je 34 cm.

Na licu pladnja, u središnjem dijelu naslikani su crnom konj i lovački pas u krajoliku. Uz obod je naslikana, također crnom, dekoracija, tzv. Laub- und Bandelwerk, odnosno isprepleteni biljni i vrpčasti motivi na koje su dodane palmete i školjke. Mjestimično je na ovu dekoraciju na obodu dodana pozlata.

Svi su crteži na ovome pladnju izvedeni tzv. tehnikom Schwartzlotmalerei ili Tuschmalerei, odnosno tehnikom slikanja posebnom crnom bojom kojom se trebao dobiti efekt grafike, odnosno grafičkog otiska. Tehnika je bila omiljena u početku 18. stoljeća i njome se ukrašavalo posuđe od stakla i keramike.

Lov je stoljećima bio omiljena zabava kraljeva i visokoga plemstva, pa se sasvim razumljivim čini i prenošenje scena i motiva lova u likovne umjetnosti, i to jednako u tzv. lijepe i u primijenjene umjetnosti. Na staklenom posuđu i posuđu od fajanse motivi i teme iz lova javljaju se oko 1650. godine. Na porculanu bečke manufakture lovački su se motivi našli vrlo rano, prije svega zahvaljujući činjenici da je habsburški monarh Karlo VI. bio pasionirani lovac. Tako je manufaktura porculana, koja je uživala carske privilegije, proizvela mnoštvo posuđa ukrašenoga različitim motivima iz lova. Nekoliko je glavnih tema: često se prikazuju cijele kompozicije divljih životinja koje napadaju lovački psi. Također, prikazane su i pojedinačne divlje životinje u pejzažu, a slikaju se i domaće životinje koje sudjeluju u lovu – konj i pas, što je slučaj s našim muzejskim pladnjem. Na pojedinom su posuđu lovački prizori prikazani u kontinuiranom frizu uokolo cijele posude, npr. zdjele za varivo.

Bečki se lovački servisi, odnosno njihovi dijelovi nalaze danas u muzejskim zbirkama, npr. u bečkom MAK-u, u zbirci kneževa Liechtenstein, u privatnim zbirkama.

Otkriveni su predlošci prema kojima su nastale slikarije na bečkim lovačkim servisima – to su grafički listovi i albumi Johanna Eliasa Ridingera iz Augsburga, nastali 1729. Zanimljiv je podatak da je iste grafičke predloške bila nabavila i manufaktura porculana u Nymphenburgu (München), ali su joj oni poslužili za modeliranje figura divljih životinja i lova na njih. U stalnom postavu MUO bila je izložena upravo takva jedna nimfenburška figura lova na medvjeda.

U MUO je pladanj iz jednoga od bečkih lovačkih servisa stigao ranih 1950-ih godina, iz zbirke zagrebačkoga kolekcionara Erwina Weissa. Weiss, koji je umjetnine najčešće kupovao na europskim aukcijama, ovaj je vrijedni pladanj nabavio u Zagrebu. Kupio ga je od Vladislava Late Mihalovića, pripadnika ugledne gornjogradske obitelji, koji je u svome stanu u Demetrovoj ulici skupio bio mnoštvo umjetnina iz obiteljskoga posjeda, ali i djela suvremenih umjetnika. Mihalovićeva je majka bila rođena grofica Schaffgotsch, pa je najvjerojatnije pladanj stigao iz njezine obitelji.

Piše: dr. sc. Marina Bagarić, voditeljica Zbirke arhitekture, Zbirke keramike i Zbirke oslikane kože