Sat pripada tipu figuralnih satova, a središnju scenu čini zagrljeni par u antičkoj odjeći pred nišom. Muškarac na leđima ima liru, što ukazuje na mogućnost da je riječ o Orfeju, znamenitom sviraču iz grčke mitologije, odnosno na iščitavanje prizora kao na susret Orfeja i Euridike u Hadu.

Osim Orfejev, lira je atribut i Apolonov, međutim niti jedan od poznatih prikaza u kojem se pojavljuje Apolon ne podsjeća na ovu scenu. Treća opcija mogla bi biti da je riječ o anonimnom ljubavnom paru. Međutim, poznavajući sklonosti empirea, stilskog razdoblja kojem ovaj sat pripada, da umjetnički obrađuje scene iz antičke mitologije, prvo tumačenja prizora čini se najvjerojatnijim.

Orfej i Euridika jedan su od najpoznatijih parova grčke mitologije. Njihova je ljubav inspirirala brojne umjetnike, među ostalima Perija i Caccinija (opera Euridice, 1600.), Monteverdija (opera L’Orfeo, 1607.), Glucka, Liszta i Offenbacha. Priča o Orfeju i Euridici korištena je i u nadrealističnom filmu Orphee Jeana Cocteaua.

Ljubav Orfeja, tračkog pjesnika znamenitog po vještini sviranja na liri, i šumske nimfe Euridike prekinuta je ujedom zmije koji je usmrtio Euridiku. Orfej je sišao u Had i ljepotom svoje glazbe uspio nagovoriti boga podzemlja da pusti Euridiku natrag na Zemlju, uz uvjet da se ne osvrne na nju dok ne stigne na gornji svijet. Međutim, neposredno pred izlaskom iz Hada Orfej se okrenuo i ponovo izgubio voljenu ženu. Orfej je nakon toga prezreo žene. Stoga su ga kikonske žene iz Trakije napale i rastrgle na komadiće. Ponovo došavši u Had susreće Euridiku i željno je grli.

Pretpostavka je da je na ovom satu prikazan trenutak kada se ljubavnici ponovo sastaju u Hadu (sada i Orfej kao sjena) i kada Orfej “uzima Euridiku u svoje željne ruke” (usp. Ovidije, Methamorphoses, knjiga X, Smrt Orfejeva).

Stojeći sat, urar: Dubuc ml.; broncist: Claude Galle (?), signatura: Dubuc Jeune (na brojčaniku), bronca, lijevana, pozlaćena, patinirana; mjed, emajl, 58,5 x 41 x 20 cm, Pariz, oko 1810.

Bez obzira na eventualne nedoumice oko ikonografskog sadržaja, neosporna je visoka kvaliteta cjeline i pojedinih dijelova sata. Uspješno je provedena kombinacija sjajnih, pozlaćenih partija i tamno matiranih elemenata koji su uglavnom u funkciji neutralne podloge. Figure stoje u kontrapostu, a draperija odjeće meko se i prianjajuće obavija oko njihovih tijela. Odnos volumena brižljivo je prostudiran tako da rezultira skladnom kompozicijom. Sve to ukazuje na kvalitetu skulptora koji je oblikovao kućište, a ne samog urara kojem se može pripisati tek korektno izveden funkcionalni dio sata. Na temelju komparativnog materijala zaključujemo da je autor možda Claude Galle, jedan od najznačajnijih pariških broncista na početku 19. st. Urar Dubuc le jeune (Dubuc mlađi) djeluje u Parizu oko 1807. – 1812.

Priču o Orfeju i Euridici prenio nam je rimski pjesnik Ovidije u svom djelu Methamorphoses, knjiga X., poglavlje o nesretnim ljubavima.

Najčešća tema likovnih prikaza je trenutak kada se Orfej okreće za Euridikom, nakon čega se Euridika ponovo pretvara u sjenu (starogrčki reljef iz napuljskog muzeja na kojem se Orfej okrenuo za Euridikom, a Hermes je prima za ruku kako bi je vratio u Had; slika Jean-Baptiste Camille Corota iz 1861. na kojoj Orfej vodi Euridiku iz Podzemnog svijeta), usp. Piper, Reinhard. Das Liebespaar in der Kunst, München, 1916., str. 19, 22.

Tekst priredile: Vesna Lovrić Plantić i Vedrana Ceranja