#OnceUponAtimeMW u gradu imena Zagreb, drugačijem nego ga poznajemo danas, živjeli su stanovnici grada, kao i oni koji to možda nisu bili.
Jednoga jutra, 1880. godine dogodio se snažan potres koji je gradu nanio veliku štetu, no zajedničkim snagama i voljom ljudi, grad se obnavljao i počeo dobivati novo lice kakvo poznajemo danas. U tom naglom razvitku grada, na inicijativu Društva umjetnosti i njegova osnivača Izidora Kršnjavija, donešena je odluka da se na Sajmišnom trgu (današnjem Trgu Republike Hrvatske) sagradi velika zgrada namijenjena za Muzej za umjetnost i obrt. Muzej je kao jedna od prvih takvih institucija u Europi, utemeljen s namjerom da se stvori ”zbirka uzoraka za majstore obrtnike i umjetnike koji treba da unaprijede proizvodnju predmeta svakodnevne uporabe”. S vremenom su se predmeti prikupljani za Muzej počeli izdvajati prema svojim karakteristikama, pa je tako 1919. godine izdvojen sav etnografski materijal i osnovan je Etnografski muzej. Iste godine u prostor Muzeja smješta se Moderna galerija koja će narednih petnaestak godina, do preseljenja u druge prostore, djelovati kao jedan od odjela Muzeja. Nakon II. svjetskog rata izdvajaju se predmeti naglašeno tehničkih karakteristika i postavljaju se temelji današnjeg Tehničkog muzeja Nikola Tesla. Važan moment u povijesti Hrvatske i Muzeja je i zasnivanje prvih restauratorskih radionica, koje su se začele u ovoj zgradi, a iz kojih je kasnije nastala krovna institucija koju danas svi poznajemo kao Hrvatski restauratorski zavod. Još jedan važan moment je osnivanje Centra za industrijsko oblikovanje, koji je djelovao u ovom objektu do kraja sedamdesetih godina, a zanimljiv je i podatak da je zbirka Ante Topić Mimara svoj prvi dom našla upravo u zgradi Muzeja za umjetnost i obrt, sve do otvaranja Muzeja Mimara.
Ovu priču o muzeju kao objektu i instituciji, te o ulozi Muzeja za umjetnost i obrt u kulturnoj povijesti grada Zagreba i Hrvatske, pobliže dočarajte šetnjom kroz virtualni postav antologijske izložbe Protreseni MUO na sljedećoj poveznici:
