U dijelu stalnog postava posvećenog Obrtnoj školi koja je imala značajnu ulogu u unaprjeđenju umjetničkog obrta u Hrvatskoj, izloženi su radovi polaznika stolarskog, keramičkog i bravarskog odjela, kao i radovi hrvatskih obrtnika. U godini osnutka Obrtne škole 1882. otpočela je nastava na stolarskom i bravarskom odjelu, dvije godine kasnije osnovan je keramički odjel, a 1892. počinje s radom i Graditeljska škola. Predmeti su se često izrađivali prema nacrtima arhitekta Hermana Bolléa, dugogodišnjeg ravnatelja škole, poput izloženih dijelova blagovaonice – kredenca i sata – koje je prema njegovim nacrtima izradio Ivan Budicki, prvi nastavnik nauka o stolarstvu na Obrtnoj školi. obrtna škola 133 Ormar i stolac – dijelovi spavaće sobe – rad su stolara Dragutina Turkovića iz Đakova. Soba je u cijelosti bila izložena u Šumarskom paviljonu Hrvatske i Slavonije na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. godine. Obje garniture ukrašene su stiliziranom narodnom ornamentikom, dok su na blagovaonici već prisutni i secesijski florealni motivi. Rad Obrtne škole predstavlja i okrugli stolić s pločom od kamenine oslikane emajlnim bojama. Keramički odjel, odnosno tečaj za lončarstvo i tečaj za dekorativno slikanje na keramici utemeljen je pri Obrtnoj školi 1884. godine. Predmeti nastali na tome odjelu u samo osam godina njegova djelovanja rječito svjedoče o kvalitetnoj organizaciji nastave: od samoga 134 početka tečaj dekorativnoga slikanja vodi bečki akademski slikar Josip Bauer, a lončarski odjel u prvim je godinama povjeren poznatom zagrebačkom pećaru Ivanu Pospišilu. Škola surađuje s učiteljima Obrtne škole u moravskom Znaimu i stručnjacima iz slovačke Kremnice [Kremnitz]. Značajna je i suradnja sa zagrebačkom tvornicom Josipa Kalline i tvornicom Ludwiga Schütza iz Liboja kod Celja: uz oslikavanje posuđa oblikovanog na lončarskom tečaju, polaznice tečaja za dekorativno slikanje na keramici emajlnim bojama oslikavaju i polugotove proizvode nabavljene iz Schützove i Kallinine tvornice. Unatoč uspjesima koje je Keramički odjel Obrtne škole postizao na izložbama (Zagreb, Budimpešta) i bez obzira na prve ozbiljnije narudžbe, Zemaljska vlada 1892. zbog financijskih poteškoća ukida ovaj odjel. U fundus Muzeja za umjetnost i obrt veća skupina predmeta nastalih na Keramičkom odjelu Obrtne škole ulazi 1909. godine. U stalnom postavu izloženi su predmeti koji ilustriraju oblikovnu raznovrsnost proizvoda keramičkoga odjela – od servisa za pivo i vaza do okruglih ploča za stoliće i dekorativnih pladnjeva koje odlikuje bogatstvo dekorativnih motiva izvedenih sjajnim emajlnim bojama i orisanih pozlatom. Iz arhivskih je izvora poznato da Herman Bollé izrađuje nacrte i za oblike posuđa i za njihovu dekoraciju; neostilski oblici posuđa ukrašeni su folklornim, orijentalnim i neorenesansnim motivima. Neki od izloženih predmeta nose potpise polaznika Keramičkoga odjela: Ivana Štefana, Ivana Kociančića i Sofije Zapletal. U nizu majstora bravara koji su podučavali na Obrtnoj školi posebno mjesto ima zagrebački majstor Antun Mesić, prvi učitelj u “bravarstvu” i “kovačtvu”. O kvaliteti škole i njenih radionica svjedoče i neki od najznačajnijih današnjih zagrebačkih simbola, kao što je Glazbeni paviljon na Zrinjevcu koji je također rad majstora i učenika Obrtne škole. Neki od izloženih radova izvedeni su prema nacrtima Hermana Bolléa, poput polikromirane rešetke od kovanog željeza, karakterističnog rada učenika bravarskog odjela Škole. Identična rešetka, ali bez sačuvane polikromije, i danas se nalazi na ulaznim vratima Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn. Alat za kovanje željeza i uzorci kovanog željeza aplicirani na pano u drvenom okviru originalni su eksponati s Milenijske izložbe u Budimpešti iz 1896., gdje je Obrtna škola imala svoj zasebni odjel. Eksponat na istoj izložbi bio je i okvir za ogledalo majstora Božidara Devidea, građevnog i umjetnog bravara. Izloženi polikromirani luster od kovanog željeza, također rad Obrtne škole, Bolléov je dar Muzeju.