U skladu s definicijom pojma keramike, koji podrazumijeva sve proizvode od gline, oblikovane i potom očvrsnute pečenjem, muzejska zbirka obuhvaća široku lepezu tipova predmeta – od antičkih glinenih uljanica do suvremene keramoskulpture. Između tih dviju krajnjih točaka nalazi se 9.500 umjetnina razvrstanih u podzbirke po keramičkim vrstama i po namjeni. Podzbirka porculana – najskuplje keramičke vrste – zaokružena je cjelina unutar muzejske zbirke s dominacijom proizvoda bečke manufakture. Povijest te manufakture moguće je pratiti na muzejskim eksponatima: od predmeta nastalih u prvim godinama rada manufakture (‘razdoblje Du Paquiera’) do raskošno ukrašenih predmeta iz prve polovine 19. stoljeća. Osim proizvoda bečke i najstarije europske – meissenske – manufakture u zbirci se nalaze i predmeti nastali u drugoj polovini 18. i početkom 19. stoljeća u njemačkim, francuskim i talijanskim manufakturama, te porculan iz 19. i 20. stoljeća proizveden u manufakturama i tvornicama Češke, Mađarske, Skandinavije… Podzbirka se formirala vrijednim donacijama i otkupima, među kojima treba istaknuti rane akvizicije zbirki Jakoba Franka (1906.), dr. Josipa Fona (1890.) i Levina Horvata (1907.) te nedavnu donaciju obitelji Tuškan.
Majolika je keramička vrsta koju povezujemo s talijanskim manufakturama, a karakterizira ju primjena kositrene ocakline. U podzbirci majolike zastupljeni su ukrasni i uporabni predmeti proizvedeni od 15. do 18. stoljeća u Faenzi, Savoni, Pesaru, Veneciji, Urbinu, Castelliju. Skupinu proizvoda južnoeuropskih manufaktura majolike u zbirci upotpunjavaju španjolske oplatne pločice i vrijedni portugalski azulejos. Azulejos su u Muzej stigli 2016. godine kao dar Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Muzeju za umjetnost i obrt. Nalazili su se u vili u kojoj je bila smještena hrvatsko Veleposlanstvo u Lisabonu.
Profil zbirke omogućuje komparaciju majoličnih predmeta s proizvodima zapadno- i srednjoeuropskih manufaktura (Delft, Holič) nastalima u isto vrijeme, a koje obuhvaćamo pojmom fajansa. Podzbirke kamenine i kamenjače sadrže predmete nastale od kasnog 18. do ranog 20. stoljeća, većinom podrijetlom iz Engleske koja u to vrijeme prednjači u proizvodnji posuđa i ukrasa od tih dviju čvrstih, otpornih i razmjerno jeftinih novih keramičkih smjesa. U podzbirci su i proizvodi hrvatskih manufaktura kamenine – Krapine, osnovane oko 1800. godine i Zagreba, osnovane 1828. godine. Proizvodi krapinske tvornice kamenine nabavljeni su sredinom tridesetih godina zahvaljujući prof. Viktoru Pinteru i Marcelu Davili, kasnije zaposlenom u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Za nacionalnu je povijest keramike od velike vrijednosti mala grupa radova polaznica Keramičkoga tečaja Obrtne škole, nastala između 1884. i 1892. godine.

Podzbirka građevinske keramike podrazumijeva sve keramičke proizvode koji u arhitekturi imaju funkcionalnu i dekorativnu namjenu – pločice, panoe, reljefne i plastične fasadne ukrase, crjepove, pećnjake i peći. Većina predmeta u ovoj podzbirci potječe iz zagrebačkih interijera i eksterijera i najčešće je proizvedena u lokalnim tvornicama i manufakturama (Kallina, Zagorka, Pospišil, Keppert, Pilot). U zbirku su često stigli prikupljanjem na terenu, ali i donacijama vlasnika koji su odlučili preurediti svoje prostore stanovanja i rada. Arheološkim iskapanjima starih gradova Susedgrada i Samobora Muzej duguje i jedan broj pećnjaka, proizvedenih između 15. i 17. stoljeća.
Podzbirku moderne i suvremene keramike čine djela hrvatskih umjetnika – keramičara, ali i slikara i kipara koji su se izražavali i u mediju keramike (Oton Postružnik, Edo Murtić, Marta Ehrlich, Ksenija Kantoci…). Djela Hinka Juhna, Jelene Babić i Luje Bezeredija iz 1920-ih godina svjedoče o visokim umjetničkim dometima “pionira” hrvatske autorske keramike. U istom razdoblju nastaju i keramičke skulpture čiji su autori slikari Ernest Tomašević, Nevenka Đorđević, Oton Postružnik, Ivan Tabaković. Keramičarke Blanka Dužanec, Marta Plazzeriano, Vlasta Baranyai, Stella Skopal školovale su se i usavršavale u inozemstvu, a zaslužne su za organizirano školovanje keramičara u Zagrebu. U podzbirci su zastupljeni i suvremeni autori – od pripadnika starije i srednje generacije do predstavnika najnovijih tendencija u umjetnosti oblikovanja keramike.

Piše: dr. sc. Marina Bagarić, voditeljica Zbirke arhitekture, Zbirke keramike i Zbirke oslikane kože