Međunarodni dan muzeja 2020: ”Muzeji za jednakost: različitost i uključivost”
Što sačinjava umjetničko djelo? Neki od bitnih elemenata, kada bismo promatrali većinu umjetničkih djela, zasigurno su mnoštvo različitih boja, materijala ili oblika koji na papiru, platnu ili nekom drugom mediju, čine jedinstvo. Isto tako svoj doprinos povijesnoumjetničkim stilovima dali su umjetnici iz različitih zemalja, koji pričaju različitim jezicima, različiti su možda i u boji kože, fizičkim sposobnostima, religiji ili ekonomskom statusu, no ipak, usprkos različitostima, njihova djela čine jedinstvo određenog stila. Ovih dana novonastala situacija vezana uz pandemiju izazvanu virusom, podsjetila nas je na jedinstvo, ali također i na ljubav koju smo u svojim srcima produbili iskusivši udaljenost od naših najmilijih, pa povodom Međunarodnog dana muzeja, donosimo jednu ljubavnu priču koju krije eksponat iz našeg fundusa. Radi se o jednom satu iz prve polovine devetnaestoga stoljeća koji nas podsjeća na to da je vrijeme za ljubav i jedinstvo!
Pripremili smo za vas i kreativni zadatak u kojem će vas virtualna potraga kroz stalni postav našeg muzeja dovesti do zbirke satova u kojoj se krije opisani sat iz priče koja slijedi. Vaš zadatak je pronaći sat:
https://artsandculture.google.com
SAT S PRIKAZOM ORFEJA I EURIDIKE
Pariz, oko 1810., urar: Dubuc ml.; broncist: Claude Galle (?)
Orfej i Euridika jedan su od najpoznatijih parova grčke mitologije. Njihova je ljubav inspirirala brojne umjetnike.
Ljubav Orfeja, tračkog pjesnika znamenitog po vještini sviranja na liri, i šumske nimfe Euridike prekinuta je smrtonosnim ugrizom zmije, no na kraju će Orfej ipak željno grliti Euridiku.
Priču o Orfeju i Euridici prenio nam je rimski pjesnik Ovidije u svojem djelu Methamorphoses (Metamorfoze), knjiga X., poglavlje o nesretnim ljubavima.
Najčešća tema likovnih prikaza je trenutak kada se Orfej okreće za Euridikom, nakon čega se Euridika ponovo pretvara u sjenu.
Pretpostavka je kako je na ovom satu prikazan trenutak kada se ljubavnici ponovo sastaju u Hadu (sada i Orfej kao sjena) i kada Orfej “uzima Euridiku u svoje željne ruke” (usp. Ovidije, Metamorfoze, knjiga X., Smrt Orfejeva).