Lule su se tijekom povijesti izrađivale od raznih materijala – gline, porculana, drva – a jedan od najpogodnijih za tu namjenu bila je stiva. To je mineral magnezijev silikat koji zbog poroznosti i izrazite higroskopnosti pluta na vodi, pa ga je geolog Abraham Gottlob Werner 1788. nazvao morska pjena (njem. Meerschaum), dok je još jedan od naziva sepiolit (Ernst Friedrich Glocker, 1847.). S obzirom da taj mineral u vodi postaje mekan i sapunast, lako se reže i rezbari, a s druge strane izlaganjem toplini postaje tvrd, što ga čini izvrsnim materijalom za izradu lula i cigaretnika. Nema okusa ni mirisa, pa okus duhana dolazi do potpunog izražaja, a kako ne provodi toplinu, može se držati u ruci. Originalna bjelkasta boja stive korištenjem i starenjem poprima sve tamnije tonove u rasponu od boje bjelokosti, preko tople boje meda do tamnosmeđe.

Vrhunac izrade lula i cigaretnika od stive seže u drugu polovinu 19. i početak 20. stoljeća. No prve lule od stive počele su se izrađivati još sredinom 17. stoljeća u Turskoj, budući da su najbogatija nalazišta toga minerala upravo u središnjoj Turskoj, oko grada Eskişehira u Središnjoj Anatoliji. U Europi se počela širiti izrada lula od tog materijala tijekom 18. stoljeća, s proizvodnim centrima u  Njemačkoj (Ruhla), a među ostalima, i nama bližoj Budimpešti, a zatim i u Beču. 

U Zbirci varia nalaze se lule raznih oblikovnih tipologija, poneke sa spremnicama, a rijetke i sa sačuvanim kamišem/čibukom (šupljim drvenim štapom na koji se natakne lula). Skupocjeniji i umjetnički kvalitetniji su primjerci sa srebrnim poklopcem ložišta i okova na vrhu vrata lule, od onih pročišćene forme do lula ukrašenih rezbarenim grbom. Jednu grupu unutar zbirke čine tzv. lažno datirane lule, bogato rezbarene, s tipiziranim motivima i prizorima (konji u trku, psi u lovu…) i urezanom godinom koja se ne odnosi na dataciju izrade lule nego na godinu važnu za vlasnika ili vezanu uz povijesni događaj – to je karakteristična mađarska produkcija druge polovine 19. stoljeća.

Širenje pušenja cigara i cigareta iz Portugala i Španjolske u ostale europske zemlje od početka 19. stoljeća uvjetovalo je i izradu cigaretnika kao obaveznog pušačkog pribora. Najprije  su oponašali izgled lule u njegovim raznim tipološkim varijantama. Neki od najljepših primjeraka imaju rezbarenu glavu lule od stive, dok je usnik od jantara ili rožine. U Zbirci varia  istaknimo primjerak s glavom crnca te onaj s ležećom figurom dječaka sa šeširom koji svira frulu u punoj plastici. Dio zbirke čine i cigaretnici cilindričnog oblika, od jednostavnih do diskretno ukrašenih, a većina ima i vlastite spremnice.

Izrada lula i cigaretnika od stive sve je rjeđa nakon Prvog svjetskog rata te je zamijenjena jeftinijim materijalima, a u proizvodnji lula to je prvenstveno korijen vrijesa koji je u upotrebi još od 19. stoljeća, dok je oblikovanje pojednostavljeno i modificirano sukladno novim tendencijama. A lule i cigaretnici od stive ostaju kao još jedan segment bogate povijesti umjetničkog obrta.

Piše: dr. sc. Vanja Brdar Mustapić, voditeljica Zbirke namještaja i Zbirke varia