Leica 1: Model A (1925.) prvi je visokokvalitetni fotoaparat posebno osmišljen za mali format fotografskog negativa koji postaje standardom za novinsku i ‘street’ fotografiju polovine dvadesetog stoljeća. Leica određuje daljnji razvitak fotografije u smjeru brzine, koncepta ‘snapshota’ i ‘odlučujućeg trenutka’, a kroz 1930-e zaslužna je za razvoj standarda izmjenjivih leća i uvođenja rangefinder fokusa u tražilu aparata. Radi se o fotoaparatu jednostavne, ali robusne izrade i nezavidne veličine koja ga čini savršenim putnim dokumentarnim fotoaparatom.
Konkurentni model Zeiss Contax II prvi kombinira tražilo i rangefinder sustav izoštravanja (1936.-1942.) uspostavljajući standard koji će trajati do pojave digitalne fotografije. Uz Voigtländer jedna je od rijetkih tvrtki koja do danas proizvodi visokokvalitetne analogne fotoaparate malog formata među kojima Leica M6 predstavlja vrhunac proizvodnje kvalitetnih rangefinder kamera s mjerenjem svjetla kroz objektiv (Through The Lens – TTL) i tražilom koje omogućuje praćenje prizora zbog čega ostaju omiljenim izborom za gotovo sve fotografe koji se bave fotografijom svakodnevice.

Fotoaparat Leica IIIc, Njemačka, 1941. – 1942.
Pripremila: dr. sc. Iva Prosoli, voditeljica Zbirke starije fotografije i Zbirke fotografske opreme