Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt nastala je na temelju ideje Izidora Kršnjavija koji na osnivačkoj sjednici umjetno-obrtnog muzeja Društva umjetnosti 1879. godine izlaže razrađen Statut i osnovu budućeg muzeja u kojemu je navedena i „strukovna knjižnica spojena s čitaonicom“. Knjižnica je zamišljena kao pomoćno sredstvo kojim će se promicati svrha Muzeja. Nabavljačka politika knjižnice od početka je strukovno usmjerena da se „nesastavi samo sbirka za isključivu porabu umj. obrta nego i za sistematičnu pouku u povijesti umjetnosti.“ Već tijekom prvih nekoliko desetljeća razvoja knjižnice i njenim kontinuiranim djelovanjem Knjižnica se profilira u današnju specijalnu knjižnicu za umjetnost i umjetnički obrt.

Herman Bollé je kao projektant i ravnatelj Muzeja i Obrtne škole, osobno vodio i unutrašnje uređenje muzejske zgrade: izradio je nacrte za namještaj knjižnice i dijelove opreme interijera, koji su izrađeni u radionicama Obrtne škole. U razdoblju od 1913. do 1917. u prostoru knjižnice držana su predavanja iz povijesti umjetnosti za Sveučilište prilikom kojih su knjižnična građa i muzejski predmeti služili kao nastavno sredstvo. Inicijalni fond muzejske knjižnice čine djela Winckelmanna, Mengsa, kritička izdanja Palladija i Sanmichielija, kao i mape s grafičkim reprodukcijama znamenitih slikarskih djela iz čuvenih kolekcija. Ovaj početni fond knjižnice sadržan je prvotno građom iz priručne knjižnice Društva umjetnosti da bi se kasnije popunio sustavnom nabavom i darovima. Knjige su stizale na ogled i izravno su naručivane kod renomiranih europskih nakladnika s područja umjetnosti, umjetničkog obrta i arhitekture, kao i kod knjižara i antikvara. Važnost knjižnici daje i bogata zbirka stručnih časopisa kao što su Der Architekt, L’Art, The Connoiseur, Deutsche Bauzeitung, Innen Dekoration, Die Kunst, Ver Sacrum, The Studio, Vijesti Društva inžinira i arhitekta te mnogi drugi među kojima su neki naslovi zastupljeni još od prve godine izdavanja.

O knjižnici je Izidor Kršnjavi u Četvrtom godišnjem izvješću Društva umjetnosti 1882. godine napisao: „Prva će nam briga biti da stvorimo strukovnu biblioteku za našu obrtnu školu i naše obrtnike. To dakako ide polahko, ali će ići s vremenom. Za deset godina biti će naša biblioteka i zbirka vrlo ugledne.“ Ova Kršnjavijeva želja je vremenom i ispunjena, 1900. godine stanje inventara knjižnice iznosilo je 2549 svezaka. Više od stotinu godina kasnije, točnije u 140-oj, obljetničkoj godini Muzeja, knjižnica broji više od 60000 svezaka monografija, priručnika, stručnih časopisa, kataloga i dr. Danas ona predstavlja jednu od najznačajnijih specijalnih knjižnica za područje povijesti umjetnosti, umjetničkog obrta, dizajna i arhitekture u ovom dijelu Europe.