Nasuprot precioznosti i dekorativnosti rokokoa, klasicizam označava vraćanje strožim formama klasične antike. U užem smislu to je stil posljednjih desetljeća 18. st., ali će antički uzori biti temelj oblikovanja i u stilovima prvih desetljeća 19. stoljeća – empireu i bidermajeru. Namještaj u ovoj dvorani ilustrira glavne karakteristike klasicističkog oblikovanja – profinjenu jednostavnost i elegantnu mirnoću, simetričnost, arhitektonski oblikovni princip s jasnim i strogim raščlanjivanjem konstruktivnih elemenata. Ornamentalni repertoar čine antički motivi (meandar, rozeta, ovulus, girlanda, vaze, rogovi obilja, lovorov vijenac …) koji se javljaju kao rezbareni ili intarzirani ukrasi, motivi na tkaninama te oblici prihvata i okova brava. Među primjercima klasicističkog namještaja u muzejskoj zbirci zastupljeni su i primjerci proizvedeni u Hrvatskoj. Jedan od razloga je i činjenica da se povećao broj domaćih majstora, kao i onih koji su dolazili iz raznih dijelova Habsburške monarhije i Njemačke. Širenju novog stila doprinose obvezna putovanja (vandrovanja) kao dio naobrazbe majstora, te osnivanje risarskih škola u kojima se, posljednjih desetljeća 18. stoljeća u cijeloj Monarhiji, uči prema zajedničkim predlošcima.

Svi izloženi primjerci namještaja u ovoj dvorani hrvatske su provenijencije. Neki od njih bili su dio opreme hrvatskih dvoraca, poput para stolaca iz dvorca Rasinje, izvedenih prema antičkom predlošku. Vratnice i svijećnjaci bili su dio opreme Januševca, jednog od najljepših hrvatskih klasicističkih dvoraca izgrađenog oko 1830. godine.

Podni i stojeći satovi nerijetko imaju ugrađene glazbene mehanizme s valjcima sa zaticima kao nositeljima glazbenog programa. Glazbu za njih pisali su velikani poput Carla Philippa Emanuela Bacha, Wolfganga Amadeusa Mozarta i, osobito, Franza Josepha Haydna.