Među primjercima namještaja pretežno austrijske i hrvatske provenijencije izloženim u ovoj dvorani, zanimljivu iznimku predstavlja naslonjač s autentičnom presvlakom od goblenske tkanine francuske proizvodnje.
Dva tabernakul-ormara pripadaju vrsti namještaja koja je tijekom 18. stoljeća bila osobito rasprostranjena u srednjoeuropskim zemljama. U razdoblju klasicizma ovaj tip namještaja zadržava baroknu kompoziciju, ali se linije smiruju, a glatke plohe intarzirane su klasicističkim geometrijskim motivima – rombovima, pravokutnicima, motivom riblje kosti… Na jednom od dvaju izloženih ormara, uz spomenute motive nalazi se i prikaz četiriju kontinenata izveden intarzijom i crtežom paljenjem.
Intarzirana komoda ukrašena je složenijim antikizirajućim kompozicijama, a stolić s intarziranom pločom predstavlja primjer vrhunskog umijeća stvaranja izvanrednog optičkog efekta primjenom geometrijskih motiva.
U ovom razdoblju u oblikovanju već poznatih tipova namještaja javljaju se novi elementi: pomičan cilindrični rolo na pisaćem stolusekreteru te ladice inkorporirane u naslone za ruke sa svake strane sjedala tzv. magazin sofe iz dvorca Lobora.
Među izloženim predmetima od srebra zastupljeni su primjerci koji nose čiste stilske oznake klasicizma 18. stoljeća, ali i oni klasicizirajućih oblikovnih tendencija razdoblja ranog bidermajera. Takve klasicizirajuće značajke nose radovi domaćih srebrnara: Henrika Wolgemutha, Vinka Lehmana, Antoniusa Hubineka i Jurja Kunića, izvedeni tijekom prve četvrtine 19. stoljeća. Iz ovog perioda sačuvano je razmjerno više primjeraka srebra proizvedenog u Hrvatskoj koje svjedoči o visokim dosezima zlatarskog i srebrnarskog obrta u domaćoj sredini. Tomu je doprinijela državna uredba Habsburške monarhije prema kojoj su određeni obrtnici, među kojima i zlatari i srebrnari, kao dopunu zanatskom obrazovanju bili obvezni pohađati risarske škole.
Za produkciju stakla u razdoblju klasicizma karakteristično je pojednostavljenje oblika i dekoracije. Kao ukras na staklu javljaju se nabrane vrpce, spirale, cvijeće i meandri, portreti, maske ili vijenci s voćem… Među izloženim staklenim predmetima ističe se čaša majstora Johanna Josepha Mildnera s dvostrukim medaljonom na oplošju.
Izloženi predmeti iz zbirke keramike proizvedeni su od materijala popularnih u 18. stoljeću – kamenine i kamenjače. Wedgwood, najpoznatija engleska tvornica keramike, predstavljena je u postavu elegantnom urnom od crno obojene kamenjače (tzv. bazalt).
Porculanski predmeti nastali su u manufakturi u Beču i Kraljevskoj manufakturi u Napulju. Autor ukrasa na tanjuru s prikazom Parisa i Helene jedan je od najznačajnijih slikara bečke manufakture Anton Kothgasser, koji se bavio i oslikavanjem stakla. Šalica s vedutom Beča i servis s južnotalijanskim vedutama svjedoče o popularnosti toga motiva krajem 18. stoljeća. Domaću proizvodnju keramike ilustriraju dvije peći proizvedene najvjerojatnije u križevačkoj manufakturi baruna Ignjata Magdalenića, a osobito je atraktivna i pomalo bizarna pećskulptura koja predstavlja pavlina Nikolu Bengera u molitvi.