Prva naša akademski školovana keramičarka Blanka Dužanec (1908.– 1989.) svojim je svestranim djelovanjem i pedagoškim radom na Državnoj Obrtnoj, a kasnije Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu postavila osnove suvremenoj hrvatskoj keramici.

Prvu poduku iz modeliranja dobila je u gimnaziji u Petrinji kod kiparice Mile Wood. Nakon gimnazije upisala se na Umjetničku akademiju u Zagrebu, gdje je kod Hinka Juhna polazila keramički tečaj. Zajedno su izradili keramički friz za Svjetsku izložbu u Barceloni 1929. godine. Iste je godine, zahvaljujući stipendiji, specijalizaciju u području umjetničke keramike nastavila na Akademiji lijepih umjetnosti u Varšavi. Ondje je diplomirala 1932. godine s temom „keramičke tehnologije i projektiranja uporabne industrijske forme s konstruktivnim nacrtom i modeliranjem“.
Po povratku u Zagreb, kao profesorica na Državnoj obrtnoj školi organizirala je 1934. godine keramički odjel i vodila ga s kolegicom Stellom Skopal do umirovljenja 1963.

Nakon Drugog svjetskog rata u preimenovanoj Školi primijenjene umjetnosti, 1952. godine osnovala je Tehnološki odjel i organizirala suradnju s keramičkom industrijom; ona sama dizajnirala je 1955. za Jugokeramiku boce za liker.

U keramici se Blanka Dužanec izražavala u različitim tehnikama: jednako uspješno izrađivala je predmete vrtenjem na kolu, modeliranjem, lijevanjem u kalup. Također, već se na početku karijere dokazala u tehnološki zahtjevnoj izradi građevinske keramike, gdje treba osobito istaknuti balkonske ograde i keramičke ukrase na zgradi Matice hrvatskih obrtnika u Ilici (nacrti Ernest Tomašević, arhitekt Aleksandar Freudenreich, 1938.). Tijekom 1930-ih Blanka Dužanec modelirala je decoovski stilizirane figure i posude tradicionalnih formi i efektnih ocaklina. Poslije Drugog svjetskog rata sklonija je apstrakciji (ciklusi Plodovi zemlje, Sjećanje na djetinjstvo, Školjke).

Redovito je samostalno izlagala u Zagrebu (1937., 1941., 1954., 1956., 1976., 1980., 1989.) te na svim važnim skupnim izložbama keramike koje su gostovale u inozemstvu (Međunarodna izložba žena umjetnica, Pariz, 1948.; Druga godišnja izložbe umjetničke keramike, Washington, 1951.; Jugoslavenska umjetnička keramika London, 1953.; Moderna hrvatska keramika, MAK – Beč, 1956., Izložba jugoslavenske keramike, Faenza, 1959.).

Svoja djela je Blanka Dužanec tijekom nekoliko desetljeća donirala za Zbirku keramike Muzeja za umjetnost i obrt. Također, u muzejskom su se fundusu našli i različiti predmeti iz njezine bogate privatne zbirke umjetnina: bidermajersko staklo, lepeze i modni listovi, stereoskopske fotografije, talijanska majolika.

Portretno poprsje je Muzeju darovala 1986. godine.

Sastavile:
dr. sc. Marina Bagarić, voditeljica Zbirke arhitekture, keramike, arhitekture i oslikane, pozlaćene kože
Jasmina Fučkan, voditeljica Zbirke kiparstva i bjelokosti