Historicizam (njemački: Historizismus, francuski: historicisme) je pojava u književnosti, filozofiji i likovnim umjetnostima 19. stoljeća nastala romantičarskim buđenjem i oduševljenjem prošlošću uslijed brige za očuvanje spomenika te se temelji na inzistiranju priznavanja specifičnosti prošlih razdoblja i zanimanju za protekle stilove. Historicizam se povodi za karakteristikama povijesno umjetničkih stilova iz prošlosti, a to se naročito očituje u arhitekturi i primijenjenoj umjetnosti. Stilovi historicizma se prepoznaju u imenu koje sadrži predmetak „neo“ (neoromanika, neogotika, neorenesansa, neobarok itd.)
Dijeli se u tri cjeline: rani ili romantičarski historicizam, visoki ili strogi historicizam i kasni historicizam koji je trajao usporedno sa secesijom i modernom arhitekturom. Rani tzv. romantičarski historicizam obilježava korištenje više različitih stilova pri gradnji jedne građevine (eklekticizam). Izučavanjem i proučavanjem povijesti arhitekture, oponašali su se konstrukcijski i dekorativni elementi pojedinih povijesnih stilova. Razvojem gradova grade se raznovrsni arhitektonski objekti koji se podižu u „neo“ stilovima.
U slikarstvu su se najčešće prikazivali značajni događaji iz nacionalne prošlosti, sakralni i mitološki prizori te portreti.
Neki od karakterističnih primjera su bazilika Sacré-Cœur u Parizu, neogotički Parlament u Londonu i katedrala u Zagrebu.
Oponašanje povijesnih stilova javlja se sa svojim karakteristikama i u primijenjenoj umjetnosti u pokućstvu, keramici, staklu, nakitu te sakralnoj umjetnosti (neogotički oltari), nadgrobnoj i arhitektonskoj plastici.
U graditeljskoj djelatnosti sjeverne Hrvatske prisutan je utjecaj podunavskoga, naročito bečkoga historicizma, na Kvarneru i u Istri budimpeštanskoga historicizma, a u dalmatinskim gradovima izgrađen je samo poneki značajniji arhitektonski spomenik domaćih ili stranih arhitekata.
U drugoj polovici XIX. st. dolazi do nagloga širenja nekih gradova zbog razvoja trgovine i industrije kao što su Osijek, Karlovac, Rijeka, a napose Zagreb.
U to su se doba uređivali burgovi i dvorci poput Trakošćana koji je rekonstruiran u neogotičkom stilu. U vrijeme historicizma izgrađen je Mirogoj – središnje zagrebačko groblje koje se smatra jednim od najljepših groblja u Europi. Mirogoj je također predivan park i umjetnička galerija na otvorenom.
U Zagrebu je podignuto mnogo javnih zgrada: Palača HAZU (1880., po nacrtima F. Schmidta), Obrtna škola i Muzej za umjetnost i obrt (1882–87., H. Bollé), HNK u Zagrebu (1895., Arhitektonski atelijer Fellner i Helmer). Isti atelijer projektirao je i kazalište »Ivan Zajc« u Rijeci (1885.).
Nakon potresa 1880. Zagreb je monumentalnom izgradnjom dobio izgled velikoga grada.
Od prve polovice 19. st. izvedene su mnogobrojne obnove i restauracije postojećih crkava. U sjevernim krajevima Hermann Bollé izveo je korjenite zahvate na nizu spomenika: u Zagrebu crkva sv. Marka i katedrala, hodočasnički kompleks u Mariji Bistrici te franjevačka crkva u Iloku. Većina je novosagrađenih crkava bila u neogotičkome stilu, a duh vremena povijesnih stilova najizražajniji je u katedrali sv. Petra u Đakovu, koju je podignuo J. J. Strossmayer u neoromaničkome slogu.
U doba povijesnih stilova kiparstvo je većim dijelom zadržalo klasicistički izraz. Predmeti primijenjene umjetnosti rađeni su solidno, katkada i maštovito, u skladu s cehovskim tradicijama. Kasnije su se ta obilježja izgubila u zasićenim oblicima.
Na području slikarstva historicizam se očitovao u romantičnom odabiru tema iz hrvatske prošlosti.
Oton Iveković naslikao je ciklus slika iz života Zrinskih. U tom se žanru iznimnim djelima predstavio Mato Celestin Medović u tzv. Zlatnoj dvorani (Opatička 10 u Zagrebu), koja je svojevrsna galerija vrsnoga povijesnoga slikarstva s kraja 19. stoljeća. Vlaho Bukovac naslikao je veliku povijesno-simboličku kompoziciju »Hrvatski narodni preporod« i svečani zastor u HNK u Zagrebu.
HISTORICIZAM U MUZEJU ZA UMJETNOST I OBRT
Historicizam obuhvaća veliki broj različitih neostilova koji se javljaju u 19. st., a temelje se na preuzimanju karakteristika ranijih stilskih razdoblja. Razvoj tehnologije omogućava veću i jeftiniju produkciju predmeta primijenjenih umjetnosti koji se prilagođavaju potrebama modernijeg vremena. Uglavnom se koriste zamjenski i novi materijali koji odaju dojam skupocjenosti. Nerijetko je istovremeno prisutno nekoliko elemenata različitih stilova. Historicizam je bio zastupljen u dvije sobe unutar Stalnog postava MUO. U sobama su bili predstavljeni reprezentativni predmeti primijenjene umjetnosti iz doba historicizma iz različitih zbirki MUO u raznim materijalima i neostilovima: od naslonjača, konzolnog ogledala, ormarića, satova do porculanskih predmeta, nakita inspiriranog oblicima povijesnih stilskih razdoblja i dr. Prošećite našim nekadašnjim stalnim postavom na platformi Google Arts and Culture i upoznajte historicizam u Muzeju za umjetnost i obrt.
