Zbirka grafičkog i produkt dizajna formirana je kao zasebna cjelina 1950-ih, u vrijeme kada Muzej preuzima ulogu jednog od ključnih promotora dizajna u Hrvatskoj.
Produkt dizajn predstavljen je kroz tri grupe proizvoda – stolce, proizvode od keramike i stakla – koji se, zahvaljujući masovnoj proizvodnji te utjecaju na svakodnevicu, ubrajaju među najčešće dizajnerske zadatke. Upravo je stolac (i njegov bliski srodnik naslonjač) u 20. stoljeću postao dizajnerov laboratorij za ispitivanje inovativnosti u korištenju novih materijala i tehnologija te stoga proživio više transformacija no ijedan drugi komad namještaja. Tako, izloženi Le Corbusierov naslonjač iz 1929. među prvima koristi savijene čelične cijevi kao konstruktivni element, dok Aaltov naslonjač br. 41 (1932.) od savijenih uslojenih furnira označava prekretnicu u dizajnu namještaja od drva.
Tri naslonjača istaknutih hrvatskih dizajnera i arhitekata Bernarda Bernardija, Radovana Nikšića i Ferde Rosića primjeri su kvalitetnog hrvatskog dizajna nakon Drugog svjetskog rata. Ovi primjerci namještaja nisu, nažalost, ušli u industrijsku proizvodnju: riječ je o prototipovima ili o komadima namještaja izvedenima za specifične interijere.
Izloženi stakleni i keramički predmeti predstavljaju izbor najkvalitetnijih hrvatskih i inozemnih industrijskih proizvoda iz muzejske zbirke iz razdoblja od sredine 1950-ih do kraja 1970-ih godina.
Među izloženim proizvodima od stakla prevladavaju radovi čuvenih finskih dizajnera: Tapia Wirkkale, Kaia Francka i Tima Sarpaneve. O visokim dometima hrvatskog dizajna stakla svjedoče predmeti koje su oblikovali Raoul Goldoni, Ljubica Ratkajec Kočica, Milica Rosenberg, Greta Turković, izvedeni u slovenskoj tvornici “Boris Kidrič”.
Višestruko nagrađivan finski keramički servis Kilta (Kai Franck, 1948.), s drastično reduciranim brojem dijelova, rezultat je promišljanja o funkcionalnosti posuđa i ritualima pripreme, serviranja i konzumiranja hrane u poslijeratnim uvjetima života.
Jedan od najpopularnijih servisa njemačke tvrtke “Rosenthal”, servis Varijacije dizajnera Tapia Wirkkale, proizveden je tijekom godina u više različitih serija ukrašenih motivima različitih umjetnika. Izloženi servis (serija iz 1978./79. godine) ukrašen je motivima hrvatskog slikara Ivana Rabuzina.
Uz klasike svjetskog dizajna ravnopravno su predstavljeni keramički proizvodi hrvatske tvornice “Jugokeramika” iz 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća. Dio izloženih predmeta prikazan je na XI. milanskom triennalu 1957. u sklopu jugoslavenskog interijera koji je nagrađen srebrnom medaljom.
Servis Talas keramičarke Zlate Radej dizajniran je već 1953./54., no proizveden je tek dvadeset godina kasnije (1976.) u argentinskoj tvornici Hartford porcelana Americana.
Odabirom od dvadesetak plakata nastalih u Hrvatskoj od 1950. do 1990. godine predstavljena je zbirka grafičkog dizajna. Među najranijim izlošcima je plakat Ivana Picelja za izložbu Moderne kroatische keramik iz 1956. Piceljevo rješenje je utemeljeno na exatovskoj težnji apstrahiranoj formi, funkcionalnosti, te brisanju razlika između čiste i primijenjene umjetnosti. U istom krugu djeluje i arhitekt Vjenceslav Richter, jedan od najgorljivijih zagovornika razvoja dizajna u Hrvatskoj, koji je osmislio postav i plakat 2. zagrebačkog triennala (1959.) posvećenog upravo teoriji i praksi dizajna.
Sedamdesetih, svojevrsni “dvoboj” tipografski bogatim, radikalnim, duhovitim izložbenim i kazališnim plakatima na zagrebačkim ulicama vode Mihajlo Arsovski i Boris Bućan. U sljedećem desetljeću, Bućan “konceptualni” plakat uglavnom temeljen na fotografiji zamjenjuje izrazito ekspresivnim, slikarskim izričajem.
Pregled plakata u postavu zatvara rješenje Borisa Ljubičića za Međunarodni dan muzeja iz 1991. godine, kojim jasno ocrtava podijeljenost svijeta i ratna uništavanja na ovim područjima devedesetih godina.
Značajan segment zbirke grafičkog dizajna čine plakati namijenjeni promociji Muzeja za umjetnost i obrt koje su oblikovali najistaknutiji hrvatski dizajneri. Povodom otvorenja novog stalnog postava 1962., Ivan Picelj serijom plakata osmišljava vizualni identitet Muzeja; plakat za devedesetu godišnjicu osnutka Muzeja dizajnira Mihajlo Arsovski, dok je za 100. obljetnicu Muzeja, 1980., plakat oblikovao Boris Bućan.