Empire je stil kasnoga klasicizma u Francuskoj, nastao u doba Napoleona I., koji je dominirao unutrašnjom dekoracijom, umjetničkim obrtom i modom približno do 1830. godine. Godine 1804. Napoleon se proglasio carem, a na francuskom Empire znači carstvo. Cjelokupna umjetnost razdoblja empirea u službi je veličanja Napoleonove moći. Ovaj iznimno plodan stil trajao je samo desetak godina, ali je obilježio cijelo stoljeće. U empireu se primjenjuju grčki i rimski elementi u arhitekturi i dekoraciji, a prisutan je i utjecaj Napoleonovih vojnih pohoda, egipatske umjetnosti te renesanse. Na razvitak i širenje empirea utječe nekolicina francuskih graditelja koji preuređuju dvorce i objavljuju svoje nacrte (Recueil de décorations intérieures).
U Parizu se gradi, podižu se spomenici velikih dimenzija (slavoluci, hramovi, stupovi…). Često su mali proizvodi umjetničkoga obrta poput svijećnjaka, satova, kamina i slično napravljeni i formirani po uzoru na velike umjetničke spomenike staroga vijeka. Pokućstvo je strogo pravocrtno raščlanjeno i simetrično, jednako kao i dekoracija unutrašnjih zidova. Zidovi su često podijeljeni na polja i oslikani pompejanskim motivima, a važna novost je obilna uporaba bogate tkanine u unutrašnjoj dekoraciji poput damasta, velura, brokata, svile i satena pa tako i kreveti imaju masivne draperije baldahina…
U proizvodnji pokućstva kao što su komode, sekreteri, konzole, stolovi, noćni ormarići i slično primjenjuje se mahagonij urešen intarzijama s raznim aplikacijama u sedefu, bjelokosti, porculanu i fino cizeliranoj bronci. U to vrijeme su posebice bili moderni sklopivi stolci rimskih legija, ležaljke i pokućstvo obojeno crnim lakom i ukrašeno brončanim pozlaćenim antičkim ukrasima. Ukrasi specifični za to razdoblje bili su orlovi, stjegovi, svežnjevi pruća, znakovi rimskih legija – listovi palme, lovorov vijenac i općenito elementi koji su se mogli povezati sa starim Rimom ili Egiptom.
Ženska moda je također poprimila do tad neuobičajene forme. Žene su nosile haljine s visoko podignutim strukom i dugim naborima koje su sezale do tla i bile straga produžene u kratku povlaku. Odjeća je ukazivala na strogu jednostavnost svojom jednobojnom, najčešće bijelom tkaninom i štedljivim ukrasom. U muškoj modi su bili popularni frak, široke hlače i dugi kaputi.
U Hrvatskoj je pojava empirea dijelom vezana uz dio teritorija koji je ušao u sastav Ilirskih provincija pod francuskom vlašću (1805.-1813.) te su utjecaji empirea u Hrvatskoj epizodnog karaktera. Najbolje su uočljivi u umjetničkom obrtu, što se moglo vidjeti u fundusu i stalnom postavu Muzeja za umjetnost i obrt, te portretnom minijaturnom slikarstvu.
Primjerci empirskog namještaja u muzejskoj su zbirci malobrojni i većinom nose oblikovne značajke bečke varijante stila bez naglašene monumentalnosti s obilnijom primjenom rezbarenih ukrasa. Konzolno zrcalo, koje je bilo izloženo u stalnome postavu Muzeja, bio je uobičajen dio opreme empirskih interijera gdje su predmeti čistih geometrijskih oblika smješteni uza zid u strogoj simetriji. Kako i u ostatku Europe, u stalnom postavu Muzeja za umjetnost i obrt prevladavao je namještaj dekoracije inspirirane umjetnošću starog Egipta i carskog Rima čiji se utjecaj očitovao i u tipologiji namještaja: noćni ormarić u formi piramide ili stupa, počivaljka tipa récamier s karakterističnim zakrivljenim bočnim stranama te harfa kao karakterističan element empirskog interijera.
Zastupljeni su predmeti dekorirani antičkim stupovima, urnama, girlandama, palmetama, glazbenim instrumentima poput lire, te lavljim i životinjskim glavama i šapama, sfingama i isprepletenim zmijskim tijelima. U dvorani empirea Muzeja za umjetnost i obrt, osim predmeta bečke provenijencije bili su zastupljeni i proizvodi hrvatskih majstora. Istražite u virtualnoj šetnji našim nekadašnjim stalnim postavom!
