Društvenu igru Salta izumio je 1899. zaboravljeni kompozitor i šahist Nijemac Konrad Heinrich Büttgenbach (1870.-1939.). Popularnost je stekla u razdoblju do Prvog svjetskog rata, no nakon toga pada u zaborav. Nazivana je i „humanističkom igrom“, namijenjenoj svim ljudima. Osim u Njemačkoj, gdje su se odmah počeli osnivati i klubovi, igrala se u Austro-Ugarskoj, Engleskoj, Francuskoj, Švedskoj. Organizirani su turniri, počevši  s onim na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine na kojem je sudjelovao niz ponajboljih šahista. Na toj je gospodarskoj izložbi bio prezentiran skupocjeni stolić za Saltu vrhunske zanatske kvalitete izrađen od rezbarenog mahagonija s motivom ždrala, pločom od mramora te ukrašen brojnim dragim kamenjem  (izrada draguljarska tvrtka Gebrüder Friedländer, Berlin). Čak je i slavna glumica Sarah Bernardt odigrala partiju Salte s Büttgenbachom 1. srpnja 1901. u Londonu, što je ovjekovječeno na fotografiji. Prema oglasu u tisku, igra je prodavana po raznim cijenama primjerenim platežnoj moći svih kupaca.

 Salta je društvena igra za dva igrača. Sadrži ploču razdijeljenu na 100 crnih i bijelih kvadratnih polja (10×10) te dva puta po 15 okruglih pločica crvene i zelene boje s oznakama sunca, mjeseca i zvijezda. Žetoni s istim oznakama (po 5 komada) stavljaju se na crna polja u prva tri reda: zvijezde u prvi, mjesec u drugi te sunce u treći red. Potezi se vuku dijagonalno do slobodnog polja ili se mora preskočiti žeton koji se nalazi nasuprot ako je polje iza njega prazno, otkuda i naziv salta (lat. skoči). Nema izbacivanja preskočenih protivničkih igrača kao u dami, a dozvoljeno je pomicanje samo za jedno polje. Žetoni se ne dodiruju rukom, nego štapićem. Cilj je igre pomaknuti sve svoje žetone na startnu poziciju protivničkog igrača.

Muzejski primjerak pripada jeftinoj, standardnoj varijanti namijenjenoj širokoj populaciji: izrađen je od kartonske kutije crvene boje, na prednjoj strani je prikaz muškarca u renesansnoj odjeći nad pločom za igru i natpisom SALTA, dok su žetoni drveni. Kupljena je u Beču, u knjižari A. Pichlers Witwe und Sohn (prema naljepnici na poleđini kutije). Muzeju ju je darovao Božidar Lapaine.

Piše: dr. sc. Vanja Brdar Mustapić, voditeljica Zbirke namještaja i Zbirke varia