Kao prvi bjelokosni predmet u zbirci nabavljena je 1893. godine Contrefait kugla iz ostavštine pomoćnog biskupa Franje Gašparića. Bjelokosne kugle su bile jedan od najpoželjnijih artefakata u Kunstkammer ili Wunderkammer. Predstavljajući poveznicu između tehničkog zadatka tokarenja i intelektualnog zadatka konstrukcije složenih geometrijskih struktura poliedara skrivenih u konceptu kugle, vještina izrade tokarenih bjelokosnih kugli je postala omiljenim hobijem društvene elite i održala se sve do 18. stoljeća.

Smatra se da je tehniku tokarenja bjelokosti na minhenski dvor donio talijanski majstor Giovanni Ambrogio Maggiore, koji je ondje stigao 1574. godine kako bi ovoj vještini podučavao Williama V. Ubrzo se tehnika izrade countrefait kugli proširila na dvorove u Dresdenu i Beču, a Drezden, Nürnberg ili Regensburg postaju glasovita središta radionica za tokarenje bjelokosti.

Vještina tokarenja i rezbarenja bjelokosnih kugli bila je poznata i u Kini o čemu svjedoči traktat koji je u 14. stoljeću (1387.) u vrijeme ranog Ming perioda sastavio kolekcionar Cao Zhao. Zhao bjelokosne kugle koje su se sastojale od tri koncentrična sloja, od kojih su vanjska dva bila pokretljiva naziva „demonskim kuglama“ zbog manifestacije demonske vještine. Zanatska vještina izrade takvih skupocjenih predmeta bila je specijalnost rezbara bjelokosti iz pokrajine Guangdonga / Kanton na jugu Kine, na obali Južnokineskog mora. Tijekom 19. stoljeća u Kini produkcija tokarenih bjelokosnih „koncentričnih kugli“ doživljava svoj vrhunac. Ukrasne koncentrične kugle s pomičnim multipliciranim sfernim ljuskama u unutrašnjosti i često bogato rezbarenog oplošja, bile su namijenjene i izvozu u Europu. Danas su takvi ukrasni predmeti uobičajeni dio suvenirske ponude u Kini.

Contrefait kugla, Njemačka, 17. st. (?)

Pripremila: Jasmina Fučkan, voditeljica Zbirke bjelokosti i Zbirke kiparstva