S velikom se tugom opraštamo od Petra Dabca, umjetnika, fotografa, profesora, čuvara baštine, prijatelja, autora koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti hrvatske fotografije i životima mnogih. Petar Dabac ostat će zauvijek zapamćen po svojoj fotografiji, koja je izmijenila predvidljive pravce umjetničkih kretanja, po svojoj podršci brojnim velikim i malim umjetničkim poduhvatima, ali i po predanoj brizi o ostavštini Toše Dabca, koja, zahvaljujući njemu, nikad nije prestala biti dijelom vizualne kulture naše sredine.
Petar Dabac rođen je 1942. godine u Zagrebu. S fotografijom kao i svijetom umjetnosti i umjetnika upoznavao se još kad je kao dječak dolazio u atelje svojeg strica, Toše Dabca. Premda je studirao i diplomirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, Petar Dabac se fotografijom počeo profesionalno baviti već 1960. godine, a kao samostalni umjetnik djelovao je od 1966. Od 1970. godine bio je član ULUPUH-a. U razdoblju od 1980. do 1987. godine u galeriji osnovanoj u sklopu Ateljea, odnosno tada već Arhiva Tošo Dabac organizirao četrdesetak fotografskih izložbi domaćih i stranih, uglavnom suvremenih autora. Bio je jedan je od pokretača kultnog časopisa SPOT 1972. godine. Objavljivao je u časopisima, surađivao s brojnim umjetnicima, fotografirao njihove radove i umjetničke akcije.
Od 1990. godine do umirovljenja predavao je fotografiju na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani.
Šezdesetih godina radio serije crno-bijelih portreta umjetnika, znanaca, prijatelja, predstavnika umjetničke scene, sedamdesetih je bio dijelom generacije koja je unijela konceptualni pristup u fotografiju: izrađivao je prostorne instalacije, eksperimentirao s fotokopijama i fotogramima. Kao nastavak ideje fotograma u sljedećim je godinama radio kompjutorski generirane grafike. Godine 1981. objavio je mapu fotografija Osjećaj prirode na kraju XX. stoljeća uz predgovor Annie Le Brun. Početkom devedesetih, započeo je fotografski dnevnik, koji mu je do kraja života ostao svojevrsni work in progress.
Za Petra Dabca fotografija je, kako je običavao reći, bila i ostala pitanje slobode.
Izlagao je na 50-ak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Marina Vuculin je Petru Dabcu 2011. godine u Galeriji Klovićevi dvori priredila retrospektivnu izložbu naslova Nisam kriv. Tom je prilikom o njegovom fotografskom dnevniku zapisala: „Originalni sadržaj je snimljen iako nije ni prizor ni emocija ni znak. A nije ni njihova odsutnost. Zvuči kao ono o čemu se ne govori (…) Dio opusa Petra Dabca sniman idiotom posljednjih dvaju desetljeća proučava narav fotografije. Ali ne njezinu materijalnu potku već ideju koju mogućnost fotografiranja donosi ljudskoj misli. Petar Dabac pristupa fotografiji kao onome ključnom mediju iz kojeg su kasnije nastale pokretne slike, i sve ostale virtualne stvarnosti. Mediju u koji malo-pomalo uspijevamo ući dalje i dublje nego što prodiremo pogledom. I to mijenja svijet i nas same.“
U Muzeju za umjetnost i obrt čuva se više njegovih fotografija.
Petar Dabac, Fotografija iz mape Osjećaj prirode na kraju XX. stoljeća, 1981.