Mjesec rujan posvećujemo Zbirci slikarstva Muzeja za umjetnost i obrt. U okviru kategorije #MUOzbirkamjeseca kroz odabrane teme vodit će vas ravnatelj, muzejski savjetnik i voditelj Zbirke slikarstva Muzeja za umjetnost i obrt Miroslav Gašparović, prof.
Zbirka slikarstva Muzeja za umjetnost i obrt broji 2.600 slika; ulja na platnu, tempera na drvu, ikona, portretnih minijatura, slika na staklu, akvarela, crteža itd. U usporedbi s nekim drugim zbirkama MUO, ovaj se broj i ne čini tako velikim, no usporedimo li ovu Zbirku s nekim samostalnim institucijama specijaliziranim za slikarstvo, postat će razvidno da je riječ o jednoj od većih zbirki slikarstva u Hrvatskoj. Ipak značaj ove zbirke nije samo u broju predmeta koje sadrži, već u izuzetnoj raznovrsnosti i kompleksnosti materijala koji ju sačinjava i vrlo velikom vremenskom rasponu koji obuhvaća, od 14. stoljeća do danas.
U Zbirci se krije nekoliko cjelina za koje bi se slobodno može ustvrditi da sačinjavaju posebne zbirke unutar Zbirke. To se prvenstveno odnosi najcjelovitiju zbirku portretne minijature u Hrvatskoj od 17. stoljeća do nestanka ove slikarske discipline pojavom fotografije u drugoj polovini 19. stoljeća. Unutar toga potrebno je izdvojiti nekoliko vrhunskih nizozemskih minijatura, nažalost nepoznatih autora iz prve polovine 17. st., zatim francusku minijaturu 18. st., te najcjelovitiju grupu minijatura zagrebačkog kruga iz sredine 19. st. s radovima njezinih najznačajnijih predstavnika, Dragutina Starka, Jakoba Stagera i prvog „pravog“ zagrebačkog slikara Ivana Zaschea. Značaj djelovanja ovih umjetnika u Zagrebu u prvoj polovini i sredinom 19. stoljeća utoliko je veći ako se ima na umu da upravo njihov rad tvori prvu konzistentnu, autohtonu cjelinu tog doba koja proizlazi iz umjetničkih i kulturnih potreba tada nastajućeg zagrebačkog građanskog sloja.
Veliki broj građanskih portreta i slika 19. stoljeća nekih od najznačajnijih hrvatskih autora tog vremena kao što su Ferdo Quiquerez, Ljudevit Cetinović, Albert Mosé, Giuseppe Malginani; do jednog od utemeljitelja hrvatskog modernog slikarstva Celestina Medovića i osnivača i prvog ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt Isidora Kršnjavog i njegovog remek-djela „Faust“.
Osječka slikarska škola, zastupljena u Zbirci radovima Franje Mückea i Huge Conrada von Hötezendorfa, uz nedavno pribavljeno vrhunsko ostvarenje Vjekoslava Karasa, sjajno predstavlja temelj razvitka hrvatskog slikarstva 19. st. te svjedoči o izuzetnoj kvaliteti ovog dijela Zbirke slikarstva MUO.
Ne manje značajni su radovi stranih eminentnih umjetnika kao što su Georg Friedrich Waldmüller, Franz Schrotzberg, Josef Kriehuber, Theodor Petter, Wilhelm von Lindenschmidt i Ilja Jefimovič Rjepin. Posebno mjesto naravno zauzima i remek-djelo velikog njemačkog secesijskog slikara Franza von Stucka, varijacija ključne slike Münchenske secesije „Grijeh“.
Ovom impozantnom niskom imena, odnosno slika, tek smo zagrebli u jedan od mnogih dijelova Zbirke o kojem je posljednjih godina bilo nešto više riječi jer su djela mnogih od navedenih autora bila izlagana na izložbama „Bidermajer u Hrvatskoj“, „Historicizam u Hrvatskoj“, „Secesija u Hrvatskoj“, „Skriveno blago Muzeja za umjetnost i obrt“ te na više izložbi u inostranstvu.
Vrlo značajan segment Zbirke sačinjavaju radovi pavlinskih slikara iz 18. st., najvećim dijelom iz Veternice, ali i iz ostalih pavlinskih samostana crkava i kurija, među kojima se posebno ističu dvije slike pavlina Gabriela Tallera.
Slikarstvo starih europskih majstora počevši od 14. i 15. stoljeća u Zbirci zauzima značajno mjesto kako brojem tako i kvalitetom. Među ovim slikama ističu se „Sv. Ivan“ pripisan radionici Paola Veneziana te „Bogorodica s djetetom“ koja se može s vrlo velikom vjerojatnošću pripisati kasnogotičkom slikaru Jacobellu del Fiore, te veći broj kasnogotičkih i ranorenesansnih Bogorodica izuzetne kvalitete zasad bez jasnijih atribucija autora kao što su Vitore Carpaccio i Bernardo Vivarini. Zbirka slika baroknog razdoblja stranih majstora, prvenstveno talijanskih i nizozemskih izuzetne je kvalitete. Zastupljeni su radovima Guida Renia „Eneja i Didona“, „Faraonova kći pronalazi Mojsija“ Francesca Caira, „Adam“ koji se pripisuje nekom od Velasquezovih sljedbenika. Kapitalno djelo jednog od rijetkih Rembrandtova učenika Jana Victorsa „Diogenes Hominem Quero“ te nekih drugih značajnih nizozemskih i talijanskih autora kao što su to Esaias van de Velde, Claes Dircksz van der Heck, Martin van Valkenborch, Jan Baptist Weenix ml., Adam Frans van der Meulen, Giuseppe de Ribera zvan Lo Spagnoletto, Giambattista del Ponte Bassano, Francesco Matti itd., te cijeli niz slika, nadajmo se samo zasad, nepoznatih autora tog razdoblja svojom kvalitetom zaslužuju našu posebnu pažnju.
Iako to često promiče pažnji javnosti, barem u smislu prikupljanja, Muzej za umjetnost i obrt tradicionalno je polagao veliku pažnju sakupljanju radova umjetnika dvadesetog stoljeća. To je tradicija koja je uspostavljena još od dolaska Gjure Szabe na čelo Muzeja 1919. godine i osnivanja Moderne galerije u ovim prostorima kada su se mnogi radovi namijenjeni zapravo Modernoj galeriji otkupljivali za Zbirku slikarstva Muzeja. Odlaskom Moderne galerije u druge prostore 1934. godine izdvojen je i dio fundusa Zbirke, a posljednje slike za Modernu galeriju iz Muzeja otišle su tek poslije II. svjetskog rata.
Dolaskom prof. Zdenke Munk 1954. godine za ravnateljicu Muzeja on postaje jedno od fokalnih točaka zbivanja na tada vrlo aktivnoj i međunarodno priznatoj likovnoj sceni Zagreba te se tu održavaju neke od najznačajnijih izložbi pedesetih i šezdesetih godina. Tako Muzej u svom fundusu ima i radove Getulia Alviania i Francoisa Morelleta, Ivana Picelja, itd.
Drugo značajno razdoblje za prikupljanje suvremene umjetnosti započinje osamdesetih godina prošlog stoljeća i kontinuirano traje do danas tako da su u Zbirku ušli i radovi Igora Rončevića, Antuna Borisa Švaljeka, Zlatana Vrkljana, Željka Kipkea, Ede Murtića, Nives Kavurić-Kurtović i drugih autora koji svojim radovima bitno doprinose osvježavanju Zbirke.
Za popunjavanje rupe nastale izdvajanjem fundusa Moderne galerije iz Zbirke MUO vrlo su važnu ulogu odigrale donacije uglednih zagrebačkih kolekcionara kao što je to bila obitelj Ljube Penić koja je svoju impozantnu zbirku umjetnina, ne samo slika, već i predmeta primijenjene umjetnosti donirala Muzeju 1979. godine. U njoj su posebno značajni radovi Zlatka Šulentića, u gotovo cijelom rasponu njegova djelovanja od akademskih radova do radova nastalih nekoliko godina pred njegovu smrt 1974. godine. Ništa manje značajne su donacije Rudolfa Sablića koji Muzeju poklonio veći broj svojih radova te donacija Matković-Majer iz 2001. godine koja je obogatila fundus Zbirke za radove, među ostalima, Ignjata Joba i Frane Šimunovića. Posljednja veća donacija, u kojoj značajno mjesto zauzimaju slike, jest donacija Tuškan koja je bila predstavljena javnosti početkom 2005. godine, a kojom je Muzej dobio veći broj vrlo značajnih radova Josipa Crnoborija.
Proteklih godina u Zbirku su ušli radovi Miroslava Šuteja, velika i raznovrsna zbirka Mađer te „Bogorodica s djetetom“ velikog slikara kasne venecijanske renesanse Andrije Medulića – Schiavonea.
Isidor Kršnjavi (Našice, 1845. – Zagreb, 1927.) zapamćen je kao povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i političar te utemeljitelj Muzeja za umjetnost i obrt. Manje je poznato da se bavio i slikarstvom. Prve je poduke dobio u Osijeku od Huga Conrada von Hötzendorfa. Uz studij povijesti umjetnosti i filozofije, studirao je i na Akademiji u Beču te kasnije na münchenskoj Akademiji. S vremenom je odustao od slikarstva, a slika Faust iz fundusa MUO predstavlja njegovo najcjelovitije i najkompleksnije djelo. Kako je primijetio ravnatelj MUO i voditelj Zbirke slikarstva Miroslav Gašparović, Faust je slikan na način „starih majstora“ te velikim dijelom ocrtava njegove umjetničke stavove. Osobno ju je smatrao svojim svojevrsnim umjetničkim testamentom i autoportretom, a na njoj je radio niz godina, što pokazuju i istraživanja provedena tijekom konzervatorsko-restauratorskih radova 2017. godine: u jednom uzroku otkriven je čak 21 sloj boje. Intenzivne konzervatorsko-restauratorske radove provela je konzervatorica-restauratorica savjetnica Jasminka Podgorski, o čemu više saznajte u videu.