U kolovozu vas upoznajemo s fotografskim zbirkama Muzeja za umjetnost i obrt, a priče o zbirkama i odabranim fotografijama pripremile su muzejska savjetnica dr. sc. Iva Prosoli, voditeljica Zbirke novije fotografije i Zbirke fotografske opreme i viša kustosica Dunja Nekić, voditeljica Zbirke starije fotografije i muzejska savjetnica.
Fotografske zbirke Muzeja za umjetnost i obrt čine: Zbirka starije fotografije, Zbirka novije fotografije i Zbirka fotografske opreme. U njima se čuvaju predmeti različitih fotografskih tehnika, od onih najstarijih s kraja 1840-ih godina pa sve do suvremenih digitalnih otisaka 21. stoljeća, kao i brojni fotoaparati, fotografski pribor, albumi i razglednice. Ukupan broj predmeta ovih zbirki premašuje broj od 25 000 što ih čini najvećom cjelinom Muzeja za umjetnost i obrt.
Godina 1913. obilježava početak prikupljanja fotografske građe u MUO kada su u fundus Muzeja uvrštena dva dagerotipijska portreta iz Osijeka. Sustavno se fotografije prikupljaju od druge polovine 1930-ih godina, i to prvenstveno kroz donacije pojedinaca i institucija. Jednu od najvećih fotografskih kolekcija Muzeju donirao je Fotoklub Zagreb 1939. godine, što je rezultiralo otvaranjem zbirke javnosti u uređenom prostoru na II. katu MUO početkom sljedeće godine. Daljnjem razvoju zbirki pridonijela je i velika izložba 100 godina fotografije u Hrvatskoj / 20 godina Fotokemike, održana 1966. godine kada su zbirke iznova obogaćene velikom donacijom Fotosaveza Hrvatske i Fotokluba Zagreb. Od 1940. godine i prvog izlaganja fotografija u postavu do danas, fotografije iz fundusa MUO predstavljane su kao umjetnički medij kroz samostalne izložbe ili kao dio većih kulturoloških projekata. Zbirke se kontinuirano nadopunjuju donacijama i otkupima u skladu njihovom s prikupljačkom politikom.
Zadnji stalni postav fotografskih zbirki otvoren je u veljači 2020. godine povodom 140 godina Muzeja za umjetnost i obrt te zatvoren mjesec dana kasnije uslijed posljedica potresa. Postav je prikazivao raspon povijesti fotografskog medija od najranijih predmeta do suvremenosti, a tematski je bio podijeljen na nekoliko cjelina: Povijest fotografije u Hrvatskoj kroz tri segmenta: Studijska fotografija, Fotoreportaža i Amaterska fotografija; Fotografija i umjetnička praksa nakon 1960.; Povijest fotografskih tehnika i Fotooprema. Svakoj cjelini bio je pridružen i edukacijski dio u obliku prezentacija i proširenih legendi sa svrhom šire kontekstualizacije radova i razumijevanja povijesti i suvremenosti hrvatske fotografije.
IVAN STANDL, PAD SLUNJČICE U KORANU (FOTOGRAFIČNE SLIKE IZ HRVATSKE), 1873.
Od početka svojeg fotografskog djelovanja Ivan Standl, jedan od najaktivnijih zagrebačkih studijskih fotografa XIX. stoljeća, putuje Hrvatskom i snima pejzaže i starine. Godine 1870. prvi put objavljuje zajedno s pratećim tekstovima knjigu Fotografijske slike iz Hrvatske čime je proizvedena i prva hrvatska fotomonografija, izdanje bogato opremljeno kvalitetnim originalima i tekstovima Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivana Trnskog i drugih. Fotomonografija je doživjela nekoliko izdanja u formatu knjige i mape. U MUO čuva se izdanje iz 1873. godine naslovljeno Fotografične slike iz Hrvatske. Sljedeće je godine izložena i nagrađena u Londonu. Iste godine Standl je dobio naslov Fotografa Jugoslavenske Akademije.
Fotografične slike karakterizira centralna perspektiva i smirena, pročišćena kompozicija izgrađena na horizontalnim pojasevima krajolika i vedra neba po čemu Standlove fotografije očituju suvremen pristup fotografiranju u eksterijeru neuobičajen za estetičke principe onoga vremena.
Pad Slunjčice u Koranu (Fotografične slike iz Hrvatske), Ivan Standl, Zagreb, 1873., Zbirka starije fotografije MUO, MUO-8013/17
FRANJO POMMER, IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, 1856.
Godine 1855. Franjo Daniel Pommer započinje rad na fotografskome pothvatu po kojemu će ostati zapamćen u povijesti hrvatske fotografije – portretima petnaestorice hrvatskih književnika.
Među portretiranima u Pommerovu gornjogradskome atelijeru našli su se Vjekoslav Babukić, Mirko Bogović, Dimitrije Demeter, Ivan Kukuljević Sakcinski, Bogoslav Šulek, Ljudevit Vukotinović, Ljudevit Gaj, Antun i Ivan Mažuranić, Petar Preradović, Pavao Štoos i Ivan Trnski. Uz njih bilo je planirano priložiti i portrete tada već preminulih Dragutina Rakovca i Stanka Vraza, dok ime petnaestoga pisca nije poznato. Iz pisanja Narodnih novina doznaje se i kako su fotografije bile dostupne u svescima s po tri portretirana pisca i priloženim životopisima, kao i pojedinačno, a prve su stavljene u prodaju 10. srpnja 1856. godine.
Nije poznato je li ideja fotografiranja narodnih spisatelja potekla od samoga Pommera ili ga je na to potaknuo netko drugi. Jedna od (nedokazanih) pretpostavki je da je to mogao biti Ljudevit Gaj.
Ivan Kukuljević Sakcinski, Franjo Pommer, Zagreb, 1856., Zbirka starije fotografije MUO, MUO-7339
FOTO TONKA, PORTRET ŽENE, 1933.
Cjelinu fotografskog rada Antonije Kulčar Prut – poznatije pod nadimkom (Foto) Tonka – obilježilo je praćenje suvremenih trendova u fotografskoj tehnici i estetici, pri čemu se posebno ističe njena vještina oblikovanja svjetla i scene kao odlika izvrsnosti studijskog fotografa.
Najveći dio njene ostavštine čine portretne i kazališne fotografije, no osim profesionalnog studijskog rada, Tonka istražuje mogućnosti fotografije kao umjetničkog medija te se kroz dva albuma portreta objavljenih između 1921. i 1924. (Tonka-Album i Moderna fotografija Atelier Tonka) afirmira kao umjetnica i kroničarka vremena čiji portreti bilježe suptilnosti psihološkog života i društveni karakter svojih modela. Radovi toga razdoblja bili su izloženi u paviljonu Kraljevine SHS za vrijeme glasovite Svjetske izložbe 1925. u Parizu. Od 1931. nosi titulu Kraljevske dvorske fotografkinje.
Portret žene, Foto Tonka, Zagreb, 1933., Zbirka starije fotografije MUO, MUO-56125
TOŠO DABAC, BIJEDA IV, 1932.
Fotografija Bijeda IV snimljena je kao dio fotografske serije čije su snimke ilustrirale nekoliko članaka objavljenih u dnevnim novinama Novosti i Večer tijekom 1932. i 1933. godine. Članci izvještavaju o teškim prilikama sirotinje i beskućnika koji čekaju obrok u pučkoj kuhinji u Frankopanskoj ulici i rani su primjer fotoreportaže socijalne tematike u Hrvatskoj. Dabčeve fotografije iz ove serije izlagane su na brojnim izložbama, nerijetko pod naslovom Prehrana, što je ujedno i naziv dobrotvornog društva koje je utemeljio Šandor Alexander, a koje je organiziralo i pučku kuhinju u Frankopanskoj.
Tošo Dabac se kao jedini jugoslavenski predstavnik fotografijom Bijeda IV predstavio i na prestižnoj izložbi Second Philadelphia International Salon of Photography, održanoj u Pensylvania Museum of Art 1933. godine, na kojoj su izlagala i velika imena profesionalne i umjetničke fotografije, kao što su Margaret Bourke-White, Henri Cartier-Bresson, Theodore Lux Feininger, László Moholy-Nagy i Paul Outerbridge.
Bijeda IV, Tošo Dabac, Zagreb, 1932.
PETAR DABAC, KOCKA, 1970.
Petar Dabac pripada generaciji umjetnika koja unosi konceptualni pristup u fotografiju, izrađuje prostorne instalacije, eksperimentira s fotokopijama i fotogramima. “Fotografija–skulptura” ili “opredmećena fotografija” Kocka nastaje pod izravnim utjecajem dizajna i skulpture međunarodnog pokreta Novih tendencija i kao izravno proširenje toga pokreta na fotografiju predstavlja nastojanje za aktivnom umjetnosti u sprezi sa znanosti. Ovaj rad poziva posjetitelja da s njim rukuje: sastavljen je od šest različitih fotografija zalijepljenih na devet drvenih kocki po uzoru na dječju igračku. Gledatelj je pozvan da kocke preslaguje, o njemu ovisi hoće li složiti prethodno snimljenu fotografiju ili stvoriti novu sliku.
Kocka, Petar Dabac, Zagreb, 1970., Zbirka novije fotografije MUO, MUO-59761