U okviru kategorije #MUOzbirkamjeseca u srpnju predstavljamo Zbirku grafičkog dizajna s kojom će vas kroz odabrane teme upoznati voditeljica Zbirke Koraljka Vlajo, muzejska savjetnica.
Zbirke grafičkog i produkt dizajna osnovane su 1962. godine kao jedinstvena zbirka pod imenom „zbirka plakata i industrijskog oblikovanja,“ prije svega zahvaljujući naprednim idejama i entuzijazmu tadašnje ravnateljice Zdenke Munk i kustosa Radoslava Putara. Muzej se tako aktivno priključio novoosnovanim ustanovama, stručnim organizacijama, te grupama arhitekata i umjetnika u promociji dizajna u Hrvatskoj.
Zbirka grafičkog dizajna višestruko je važna za Muzej za umjetnost i obrt, a njenih gotovo 17.000 predmeta koji potječu pretežito iz Hrvatske (ili su korištenjem vezani uz ovaj prostor) svjedoči o visokoj kulturi lokalnog grafičkog oblikovanja. Zbirka obuhvaća razdoblje od kraja 18. stoljeća do danas. Jedna je od najopsežnijih zbirki posvećenih ovoj tematici u Hrvatskoj: okosnicu zbirke čini više od 6.000 izložbenih, kazališnih, filmskih, političkih, reklamnih, edukativnih i sportskih plakata, no ona sadržava i više od 10.000 predmeta s različitih područja vizualnih komunikacija (knjige, časopisi, elementi vizualnog identiteta, propagandni materijali, novčanice, poštanske marke itd.).
Također, ova je zbirka iscrpan dokument razvoja i aktivnosti Muzeja za umjetnost i obrt koji na svojim projektima već tradicionalno surađuje s našim renomiranim dizajnerima. Već 1962., povodom obnavljanja stalnog postava, Ivan Picelj je osmislio vizualni identitet Muzeja serijom plakata za novi stalni postav. Plakat za devedesetu godišnjicu osnutka MUO dizajnirao je Mihajlo Arsovski, dok je povodom obilježavanja 100 godina Muzeja, 1980., plakat (Kada ste zadnji put…) oblikovao Boris Bućan.
MUO, sitotisak, Ivan Picelj, 1962., MUO-45518 
90 godina MUO, Mihajlo Arsovski, sitotisak, 1970., MUO-22445 
Kada ste u posljednjih 100 godina…, sitotisak, Boris Bućan, 1980., MUO-23323
Politika sakupljanja fokusirana je na domaću dizajnersku baštinu, te se u fundusu Zbirke nalaze gotovo kompletni dizajnerski opusi Ateliera Tri, Ivana Picelja, Borisa Bućana, Mihajla Arsovskog, Borisa Ljubičića i Milana Vulpea, a fundus se redovito nadopunjuje dizajnerskim ostvarenjima suvremenih autorica i autora.
FILMSKI PLAKATI
Filmski plakati čine značajni dio Zbirke grafičkog dizajna: u fundusu se nalazi čak 675 takvih plakata, a većinom je riječ o radovima iz razdoblja socijalističke Jugoslavije. Samo je jedan plakat iz ove zbirke nastao u međuratnom razdoblju – onaj Ateliera Tri za film Marseljeza iz 1938./1939. godine.
Domaći filmski plakati iz ovog razdoblja (za razliku od, primjerice, kazališnih plakata) uglavnom ne pripadaju u vrh kvalitete grafičkog dizajna. Pri promociji stranih filmova najčešće se – više ili manje spretno – preuzimao izvorni predložak plakata, dok su domaći filmovi uglavnom neambiciozno reklamirani preslikom dramatičnog filmskog kadra, te realističnim crtežom ili fotografijama glavnih glumaca.
Međutim u Zbirci ipak postoji više sjajnih plakata koji svojom kvalitetom iskaču daleko iznad prosjeka. Prije svega, tu je niz plakata rađenih za Filmoteku 16 čiji su dizajneri Mladen Jevšovar i Nenad Pepeonik. Riječ je o seriji od šezdesetak plakata specifičnog formata (33 x 70 cm) tiskanih u tehnici sitotiska za potrebe promocije filmova prikazivanih u sklopu Filmotekinih aktivnosti edukacije stanovništva i u mjestima bez stalnih kino dvorana. U ovoj su zbirci nezaobilazni i ‘western’ plakati Mihajla Arsovskog za Kinematografe Zagreb iz 60-ih godina, u kojima je Arsovski koristio neke od svojih tipičnih grafičkih postupaka (umnožavanje, naglašena tipografija, pop art reference, ironija).
Od pojedinačnih primjera dobrih filmskih plakata sačuvanih u zbirci, svakako treba izdvojiti nekoliko slovenskih plakata (Veselica – Grega Košak, Matjaž Klopčič, 1960., Minuta za umorstvo – Mario L. Vilhar, 1962., Vdovstvo Karoline Žašler – Matjaž Vipotnik, 1977.), sjajne ilustrativne plakate francuskog filma Tri ugursuza (Josip Pilasanović, oko 1970.), te hrvatskog filma Martin u oblacima (Oto Reisinger, 1961.), plakat za dokumentarni film Skopje 63 (Ivan Velkov, 1964.), i kultni plakat kultnog filma Ko to tamo peva (Mirko Ilić, 1980.).
U suvremenom hrvatskom filmu zamjetno se podiže kvaliteta dizajna plakata: domaći producenti – prvenstveno zbog potreba promocije filma na inozemnim festivalima – sve češće traže kvalitetnu grafičku komunikaciju filmskih djela. Najkvalitetniji suvremeni domaći filmski plakati dolaze iz radionice Marka Šesnića i Gorana Turkovića (studio Š&T), a krase ih inventivni i duhoviti vizualni prikazi, te spretno korištenje tipografije. Donacijom ovih plakata (Hvala Š&T!) dodatno je obogaćena Zbirka grafičkog dizajna MUO.
MARIJA KALENTIĆ: VIZUALNI IDENTITET LINIJA PROIZVODA ZA TVORNICU NEVA
Marija Kalentić (r. Gerasimenko; 5. 7. 1930.) diplomirala je na zagrebačkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti (1954.), u klasi profesorice Branke Hegedušić kao akademska slikarica tekstilka, te je postdiplomski studij nastavila u majstorskoj radionici Krste Hegedušića (surađivala je na opremi knjiga Razgovori ugodni naroda Slovinskoga, A. K. Miošića te Latinske pjesni razlike, I. Đurđevića). U početku karijere radila je samostalno, te pretežno dizajnirala uzorke za tisak tkanina za Zagrebačku industriju svile, Vunteks i Tvorpam.
Od 1962. godine Marija Kalentić bila je stalno zaposlena kao dizajnerica ambalaže i propagandnog materijala u Tvornici kozmetičkih proizvoda Neva. Ujedno je projektirala Nevine izložbene prostore na Zagrebačkom velesajmu. Za Nevu je dizajnirala identitet poznate kozmetičke linije proizvoda Rosal (za koji je osvojila i tri jugoslavenska Oskara za ambalažu 1965. i 1966. godine), brojne ambalaže parfema, dječje kozmetike i proizvoda za domaćinstvo. Šezdesetih godina Neva nipošto nije bila najjači akter na jugoslavenskom tržištu kozmetičkih proizvoda, ali je zahvaljujući Mariji Kalentić bila apsolutni prvak u osmišljavanju dosljedno provedenog kućnog stila. Njen pristup dizajnu bio je modernistički suzdržan i pročišćen, a odlikovala ga je naglašena bjelina podloge (asocijacija na ime Neva?) te istančan osjećaj za tipografiju.
Neva je 1978. godine postala sastavni dio Plive, a Marija Kalentić nastavila je raditi kao dizajnerica u OOUR Neva do 1985. godine kada je umirovljena.
Kao članica ULUPUH-a redovno je sudjelovala na strukovnim izložbama, a izlagala je na izložbi Produkt dizajn 2 (1972.). Njen je cjelokupan opus predstavljen 2013. godine na velikoj retrospektivnoj izložbi u Muzeju za umjetnost i obrt.
Marija Kalentić preminula je 2017. godine.
TVORNICA FILMOVA I FOTOPAPIRA FOTOKEMIKA IZ ZAGREBA
U maloj, ali izuzetno vrijednoj kolekciji predmeta unutar zbirke grafičkog dizajna nalaze se radovi (plakati, letci, čestitke itd.) kojima je promovirana Tvornica filmova i fotopapira Fotokemika iz Zagreba. Fotokemika je osnovana 1946., spajanjem poduzeća Foto (za ovu je tvrtku logotip dizajnirao Milan Vulpe) i Ozacel. Pogon za proizvodnju filmova pokrenut je 1949. u Samoboru, gdje se proizvodio visoko popularan, čak i kultni eFKe crno-bijeli film kojeg su koristile generacije profesionalnih i amaterskih fotografa diljem svijeta. Fotokemika je sredinom pedesetih godina pokrenula i jednu od prvih kvalitetnih promidžbenih kampanja nakon Drugog svjetskog rata, a visoku kvalitetu svojih promidžbenih materijala održavala je na izuzetno visokoj razini dugi niz godina zahvaljujući pioniru marketinga Josipu Sudaru (voditelju marketinga u Fotokemici) i njegovom nizu suradnika dizajnera (Dušan Bekar, Aleksandar Srnec, Zlatko Zrnec i drugi). Među ovim suradnicima ključnu je ulogu odigrao Dušan Bekar, autor logotipa filma eFKe i brojne ambalaže za različite tipove filmova i foto-papira, te većine Fotokemikinih reklamnih plakata. Kvalitetu i značaj dizajna Fotokemike prepoznao je već 1966. godine tadašnji voditelj zbirke dizajna Radoslav Putar, te je ove radove predstavio u sklopu velike izložbe 100 godina fotografije u Hrvatskoj – 20 godina Fotokemike.
U zbirci grafičkog dizajna sačuvani su vrijedni primjerci plakata, deplijana i čestitki čiji su autori Josip Sudar (autor teksta) i dizajneri Dušan Bekar, Aleksandar Srnec i Zlatko Zrnec, a kao primjer važnosti (i kreativnosti) marketinga u poslovanju Fotokemike ističemo edukativnu društvenu igru FK Fotokemika kojom je tvrtka istovremeno reklamirala svoje proizvode i podučavala entuzijaste o umijeću fotografiranja.
