Razmišljanja o izložbi u sklopu ciklusa Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu / instalacija TOP DOG / UNDER DOG
Razgovor s Paulinom Jazvić
Realizirana instalacija Top Dog / Underdog predstavlja krajnju materijalizaciju raznolikih razmišljanja. Ona ujedno predstavlja reakciju na aktualnu nemogućnost izlaganja u Stalnom postavu MUO.
Jasmina Fučkan:
Tvoja izložba je prema prvotnom planu trebala biti realizirana u okviru izložbenog programa Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu MUO, u puno većem opsegu. S obzirom da je riječ o modelu komunikacije s muzejskim zbirkama, koja donosi pregršt uvjeta koji umjetnici trebaju poštivati pa i ograničenja koja se u procesu razrade nameću izvornim idejama, što te motiviralo za sudjelovanje u tom projektu? Spomenimo da si ti izrazila želju za izlaganjem u okviru ovog programa još 2012. godine, kada je u Stalnom postavu bila postavljena izložba Željka Badurine : Insajder.
Paulina Jazvić:
Izložba Željka Badurine mi je jedna od boljih izložbi u MUO.
No, u tom smislu mi je važnije iskustvo iz 201. godine, kada sam posjetila retrospektivnu izložbu Madame Gres u muzeju Bourdelle u Parizu te tamo osvijestila koliko je zanimljivo i inspirativno spajati nekoliko različitih priča. Ovdje su modeli Madame Gres bili odlično izloženi premda je modu dosta teško postaviti u muzeju; ne izgleda dobro na lutkama. Na kraju sam izložbu posjetila pet puta, prvenstveno zbog izložbe autorice, a sigurna sam da memorijalna kuća i opus umjetnika s kraja 19 stoljeća inače ne bi toliko privukli moju pažnju.
Tada sam počela razmišljati kako suvremena umjetnost dobro korespondira sa starim zbirkama iako takve kombinacije mogu biti istovremeno primamljive i odbojne.
Jasmina Fučkan:
Tema tvoje koncepcije izložbe osmišljene za dvorane Stalnog postava
bila je vezana za fenomen destrukcije. Koja su bila tvoja polazišta s obzirom da tvoj opus obiluje aluzijama na destrukciju upravo kroz preplitanje primamljivih i odbojnih elemenata?
Paulina Jazvić:
Do sada je bilo dosta izložbi u ciklusu Suvremeni umjetnici u stalnom postavu MUO tako da su neke ideje koje su mi na početku bile bliske već sadržavale previše sličnosti s nekim drugim autorima.
Tema destrukcije mi je zapravo došla sama po sebi. Osjećaji i pitanja koja su se izmjenjivala prilikom mojih šetnji muzejskim postavom, kad sam prolazila kroz zbirku namještaja bili su dvojaki. Prvobitno sam htjela oživjeti prostor te izložiti žive skulpture.
Neki moji dosadašnji radovi sadrže destrukciju kao polazište iz koje proizlazi konstrukcija te se samim tim taj mehanizam nametnuo; izmjenjivali su se porivi za tim da se prostor oživi ili da ga simbolički uništim. Već više godina osvještavam poriv koji me tjera da se na umjetničkom području krećem između akumulacije i redukcije.
Inače akumuliram predmete pa ih poslije selektiram i reduciram ili potpuno uništavam, a neke posvajam i ugrađujem u svoje radove. Na isti sam način osmislila radove za Stalni postav MUO. Odabrala sam pojedine artefakte te ih posvojila, uključila u svoje instalacije, gdje ih simbolički kroz korištenje reprodukcija dovodim do uništenja.
Jasmina Fučkan:
Zbog potresa u ožujku destrukcija je sudbinski zaživjela pred našim očima. Tako je u drugoj fazi priprema, tijekom ljetnih mjeseci kada je postalo jasno da se izložba ne može postaviti u Stalnom postavu jer on ostaje zatvoren za javnost tvoje promišljanje krenulo u posve novom smjeru. Od razmišljanja o cjelini muzejskog postava u kojemu su predmeti iz zbirki već smješteni u kontekst perioda ili umjetničkog stila, sada si krenula razmatrati pojedinačne predmete za koje si ti trebala postaviti kontekstualni okvir iznova.
Koja su te razmišljanja dovela do izvedbene instalacije koja je trebala biti naslovljena Consuming Art ?
Paulina Jazvić:
S obzirom da je samo predvorje Muzeja bilo slobodno planirala sam napraviti instalaciju – događaj na temu večere. U predvorju muzeja trebao je biti postavljen stol za 22 uzvanika i uzvanica.
Stol je tema koja se često pojavljuje u mom radu. Umjesto jela bili bi ponuđeni muzejski eksponati iz muzejske zbirke u dogovoru s kustosima. Uzvanici – svojevrsne žive skulpture – imali bi ulogu nositelja narativa, svatko bi trebao reći što doista misli o posluženim predmetima.
Rad se nadovezuje na izložbu Little Menu održanu u galeriji Josip Račić prije 17 godina, kada sam također problematizirala odnos između metaforičke i realne konzumacije kroz medij otmjene večere.
Rad Consuming Art referira se i na niz drugih odnosa i struktura današnjeg društva (pseudo)spektakla, u kojem se “konzumiranje” umjetnosti na otvorenjima izložbi svodi na “vidjeti” (ne eksponate) i “biti viđen”, izmještajući cjelokupnu paradigmu izvan sfere umjetničkog stvaralaštva kao takvog.
Zbog uvođenja epidemioloških mjera, koje su utjecale na uvođenje ograničenja broja posjetitelja niti ova instalacija nije mogla biti realizirana.
Realizacija instalacije Top Dog / Underdog u sebi sadrži odgovor umjetnice Pauline Jazvić na igru preokreta koja se odvijala tijekom planiranja izložbe, upućujući na hazard sudbine u kojemu su sve uloge uvijek na kocki.
