Veselimo se pozvati vas da virtualnom šetnjom nastavimo ciklus potrage za ljubavnim pričama u Stalnom postavu MUO vezanima uz Edukativnu muzejsku akciju. U nastavku donosimo priču o slici koju možete potražiti u Zbirci slikarstva Muzeja za umjetnost i obrt. Prošećite muzejom i otkrijte gdje se nalazi…
Guido Reni, ENEJA I DIDONA, Bologna, početak 17. st., ulje na platnu, 115,5 x 138 cm, MUO 25558
Guido Reni (Galvenzano, 1575. – Bologna, 1642.) jedan je od najznačajnijih baroknih bolonjskih slikara. Unatoč znatnom utjecaju Caravaggia, s čijim se slikarstvom susreo tijekom boravka u Rimu od 1603., Guido Reni je ipak zadržao jednu klasičniju liniju baroknog slikarstva, o čemu svjedoči i slika Eneja i Didona. Dokumentirano je da je Reni naslikao sliku s ovim antičkim motivom i poznato je nekoliko njezinih kopija u drugim europskim muzejima. No, s obzirom na karakteristike slike te podatke nađene infracrvenom kamerom na slici koja se čuva u MUO-u, može se osnovano zaključiti kako je upravo ova slika nastala od ruke velikog majstora.
PRIČA O ENEJI i DIDONI
Rimska povijest prema dokumentaciji i arheološkim iskapanjima započinje 753., tj. 754. godinom. Prema mitu Rimljani potječu od Eneje, kojeg smatraju praocem rimskog naroda. Eneja, trojanski junak, sin božice Venere (grč. Afrodite) čija je lutanja opjevao rimski pjesnik Vergilije u epu ‘Eneida’, nakon pada bježi iz zapaljenog grada čime počinje Eneida. Ljuta na Eneju, božica Junona (grč. Hera) šalje oluju te brodovi skreću s puta i Eneja i njegova družina se iskrcavaju na afričkoj obali, u Kartagi. Tamo vlada lijepa kraljica Elisa, zvana i Didona, koja je lijepo ugostila Eneju i Trojance, a on joj zauzvrat ispriča sve o svojim lutanjima i propasti Troje. Didona se zaljubi u naočitog junaka i predloži mu da se Trojanci odmore u njezinoj zemlji te da njih dvoje vladaju. Ni Eneja nije ostao ravnodušan, te je želio ostati s lijepom kraljicom Kartage, no Jupiter (Zeus) šalje boga Merkurija (grč. Hermes), krilatog glasnika bogova da podsjeti Eneju na svrhu njegova putovanja. Nakon toga Eneja, iako nevoljko, noću krišom otplovi iz Kartage. Kada je Didona to saznala, naredila je da se napravi pogrebna lomača na koju je stavila sve što ju je podsjećalo na Eneju, te je stala na nju i mačem si oduzela život.
Priča kaže kako je prije smrti proklela Eneju i njegov budući rod, te je od tada zavladalo neprijateljstvo između Kartage i Enejinih potomaka, Rimljana, neprijateljstvo koje će jednom dovesti do strašnih Punskih ratova i do potpunog razaranja Kartage.