Svjetski dan secesije

Pridružite nam se online u srijedu 10. lipnja 2020. u 19 sati kada ćemo prikazati film Secesija bez granica povodom Svjetskog dana secesije.
Film će biti prikazan na MUO facebook stranici.

Svjetski dan secesije obilježava se 10. lipnja, a tim povodom mjesec lipanj posvetili smo umjetničkom stilu secesiji kroz predstavljanje secesijskih predmeta iz Zbirki MUO. Secesija je umjetnički stil koji se javlja na samom prijelazu stoljeća, oko 1900. godine, i označava prekid s historicističkim neostilovima, eklekticizmom i akademizmom, zagovara individualnu slobodu umjetničkog stvaranja i cjelovito oblikovanje u svim sferama kulture življenja. U oblikovanju životnog prostora naglašava se praktičnost, udobnost, finoća izvedbe i jednostavnost, a stil se pojavljuje u dvjema varijantama – florealnoj i geometrijskoj.
Secesija je jedan od posljednjih univerzalnih stilova koji se manifestira u svim granama umjetnosti, arhitekture i dekorativne umjetnosti. Dobro je zastupljen u muzejskim zbirkama, arhivima, knjižnicama i na građevinama širom Europe, a poznat je i pod nazivima Art Nouveau, Arte Nova, Jugendstil, Liberty…

Pretražite online MUO secesijske predmete digitalizirane u sklopu EU projekta Partage Plus te isporučene na Europeanu, vodeću mrežnu platformu za kulturu koja osnažuje sektor kulturne baštine kroz digitalizirani sadržaj slobodan za pretraživanje. 

Autori

VIKTOR KOVAČIĆ (1874. – 1924.)

Nakon školovanja u Grazu i prakse u zagrebačkim atelijerima studira arhitekturu u beču kod Otta Wagnera. Nakon povratka u Zagreb radi kao arhitekt i profesor. Među važnijim arhitektonskim ostvarenjima je vila Vrbanić (1911.) na zagrebačkom Josipovcu.

ALADAR VLADIMIR BARANYAI (1879. – 1936.)

Aladar Vladimir Baranyai završio je Arhitektonski odjsek Kraljevske zemaljske graditeljske škole u Zagrebu. Od 1906. do 1931. u Zagrebu vodi zajednički atelijer sa Slavkom Benedikom.
Već u svom prvom djelu – projektu za vilu slikara Ivana Tišova ostvaruje sintezu arhitekture, obrta i slikarstva s naglaskom na rafinirani vizualni dekor. Baranyai je također projektirao trgovačke i stambene zgrade, javne objekte, a atelijer Benedik i Baranyai gradnjom najamne vile Hanrisch (1907.) sa šest činovničkih stanova uvodi novu tipologiju najamnog i rezidencijalnog stanovanja.

RUDOLF LUBYNSKI (1873. – 1935.)

Nakon studija na Visokoj tehničkoj školi u Karlsruheu, od 1907. Rudolf Lubynski djeluje u Zagrebu. Do Prvog svjetskog rata jedan je od naših najproduktivnijih arhitekata. Njegovo najznačajnije djelo je zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice (1910. – 1913.). Po dosljedno provedenom jedinstvu arhitekture, dekoracije i opreme ona predstavlja najreprezentativnije ostvarenje kasnosecesijske arhitekture u Hrvatskoj.

ANTONIJA KRASNIK (1874. – 1956.)

Svestrana hrvatska umjetnica s međunarodnom reputacijom Antonija Krasnik pohađala je u Beču Kunstgewerbeschule Kolomana Mosera. Posvetila se oblikovanju stakla, metala, keramike i namještaja. Prema osvrtu u časopisu Art et Decoration Antonija Krasnik 1905. godine u Parizu izlaže predmete s motivima životinja. U Muzeju za umjetnost i obrt čuva se posuda za cvijeće s likom sjedećeg majmuna koju je Muzeju darovala sama autorica.

TOMISLAV KRIZMAN (1882. – 1955.)

Slikar, grafičar, scenograf, profesor, organizator i jedan od promicatelja umjetničkog obrta u Hrvatskoj. Nakon školovanja u Beču i boravka u Parizu vraća se u Zagreb s namjerom da se posveti unapređenju umjetničkog obrta. Godine 1910. u vlastitiom je atelijeru osnovao školu za umjetni obrt, crtanje i slikanje. U oblikovanju predmeta primijenjenih umjetnosti na tragu je, s jedne strane, bečke estetike geometrizma, a s druge utjecaja stilizirane narodne ornamentike. Slijedeći primjer Bečkih radionica Tomislav Krizman pokušao je ostvariti sličnu vezu dizajnera i tvornica u Zagrebu uvozeći češko posuđe, rađeno prema nacrtima Wiener Werkstätte, na kojemu se u Zagrebu izvodio slikani ukras.

ROBERT FRANGEŠ-MIHANOVIĆ (1872. – 1940.)

Secesiju u hrvatsku skulpturu uvodi Robert Frangeš-Mihanović. Već u Frangešovim bečkim radovima započinje njegovo pojednostavljenje forme koja sve više vodi secesijskoj stilizaciji i statičkoj dekorativnosti. Sadržajno se udaljava od oponašanja stvarnosti, istovremeno naglašavajući preciznost likovnog postupka. Nakon dvogodišnjeg boravka u Parizu, kod francuskog kipara Augusta Rodina, Frangešove skulpturalne kompozicije čine nemirne, svijene i uskovitlane površine. Rodinovska stilizacija likova, uz neka druga obilježja, uvrstila ga je među najznačajnije moderniste hrvatskog kiparstva.

RUDOLF VALDEC (1872. – 1929.)

Osim u Beču, Rudolf Valdec studirao je i u Munchenu u vrijeme utemeljenja Jugendstila. Tako je u prvom valu zagrebačke secesije Valdec predstavljao duh njemačkog simbolizma. Radio je plakete, medalje, nadgrobne spomenike, arhitektonsku plastiku, a najjači izraz ostvario je u portretima. Linijom, plohom i arabeskom uklapa se u univerzalan ornamentalistički govor secesije.

IVAN MEŠTROVIĆ (1883. – 1962.)

Ivan Meštrović studirao je na bečkoj Akademiji gdje se ubrzo priklonio bečkoj secesiji sudjelujući na svim njenim izložbama. Ondje je upoznao djela Augusta Rodina čija je silina i divovska snaga odgovarala Meštrovićevom senzibilitetu. Ostvario je vlastiti secesijski izričaj određen kršćanskom ikonografijom i snažnim mitološkim sadržajem. Njegove plošne kompozicije imaju sve elemente secesije: od grafički tretiranih motiva realiziranih paralelnim nizovima neprekinutih, stiliziranih linija do poetskog ugođaja prepunog spiritualnosti, praćenog snažnom ekspresijom.

Odgovori