Pridružite nam se online u srijedu 10. lipnja 2020. u 19 sati kada ćemo prikazati film Secesija bez granica povodom Svjetskog dana secesije.
Film će biti prikazan na MUO facebook stranici.
Svjetski dan secesije obilježava se 10. lipnja, a tim povodom mjesec lipanj posvetili smo umjetničkom stilu secesiji kroz predstavljanje secesijskih predmeta iz Zbirki MUO. Secesija je umjetnički stil koji se javlja na samom prijelazu stoljeća, oko 1900. godine, i označava prekid s historicističkim neostilovima, eklekticizmom i akademizmom, zagovara individualnu slobodu umjetničkog stvaranja i cjelovito oblikovanje u svim sferama kulture življenja. U oblikovanju životnog prostora naglašava se praktičnost, udobnost, finoća izvedbe i jednostavnost, a stil se pojavljuje u dvjema varijantama – florealnoj i geometrijskoj.
Secesija je jedan od posljednjih univerzalnih stilova koji se manifestira u svim granama umjetnosti, arhitekture i dekorativne umjetnosti. Dobro je zastupljen u muzejskim zbirkama, arhivima, knjižnicama i na građevinama širom Europe, a poznat je i pod nazivima Art Nouveau, Arte Nova, Jugendstil, Liberty…
Pretražite online MUO secesijske predmete digitalizirane u sklopu EU projekta Partage Plus te isporučene na Europeanu, vodeću mrežnu platformu za kulturu koja osnažuje sektor kulturne baštine kroz digitalizirani sadržaj slobodan za pretraživanje.
Vila Baranyai, Tuškanac 18, Zagreb, Aladar Vladimir Baranyai, 1909.
Fotografija prve vile u kojoj je živio arhitekt s obitelji
Vaza s likom majmuna, Antonija Krasnik, Beč, Austrija, oko 1903. 
Tomislav Krizman – poprsje, Ivan Meštrović, Beč, Austrija, 1905. 
Skulptura “Stidljivost”, Robert Frangeš MIhanović, Zagreb, Hrvatska, 1898. 
Sveučilišna biblioteka Zagreb, Marulićev trg, Zagreb, Rudolf Lubynski, 1913. 
Plaketa “Narod za svoje nemoćnike”, Rudolf Valdec, Zagreb, oko 1916. 
Šalica, dio servisa za crnu kavu Tomislav Krizman, Ostrava, Češka, 1910. 
Vila Vrbanić, Ulica I. G .Kovačića 2, Zagreb, Viktor Kovačić, 1911.
Fotografija interijera: dnevna soba (detalj) s kaminom.
Autori
VIKTOR KOVAČIĆ (1874. – 1924.)
Nakon školovanja u Grazu i prakse u zagrebačkim atelijerima studira arhitekturu u beču kod Otta Wagnera. Nakon povratka u Zagreb radi kao arhitekt i profesor. Među važnijim arhitektonskim ostvarenjima je vila Vrbanić (1911.) na zagrebačkom Josipovcu.
ALADAR VLADIMIR BARANYAI (1879. – 1936.)
Aladar Vladimir Baranyai završio je Arhitektonski odjsek Kraljevske zemaljske graditeljske škole u Zagrebu. Od 1906. do 1931. u Zagrebu vodi zajednički atelijer sa Slavkom Benedikom.
Već u svom prvom djelu – projektu za vilu slikara Ivana Tišova ostvaruje sintezu arhitekture, obrta i slikarstva s naglaskom na rafinirani vizualni dekor. Baranyai je također projektirao trgovačke i stambene zgrade, javne objekte, a atelijer Benedik i Baranyai gradnjom najamne vile Hanrisch (1907.) sa šest činovničkih stanova uvodi novu tipologiju najamnog i rezidencijalnog stanovanja.
RUDOLF LUBYNSKI (1873. – 1935.)
Nakon studija na Visokoj tehničkoj školi u Karlsruheu, od 1907. Rudolf Lubynski djeluje u Zagrebu. Do Prvog svjetskog rata jedan je od naših najproduktivnijih arhitekata. Njegovo najznačajnije djelo je zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice (1910. – 1913.). Po dosljedno provedenom jedinstvu arhitekture, dekoracije i opreme ona predstavlja najreprezentativnije ostvarenje kasnosecesijske arhitekture u Hrvatskoj.
ANTONIJA KRASNIK (1874. – 1956.)
Svestrana hrvatska umjetnica s međunarodnom reputacijom Antonija Krasnik pohađala je u Beču Kunstgewerbeschule Kolomana Mosera. Posvetila se oblikovanju stakla, metala, keramike i namještaja. Prema osvrtu u časopisu Art et Decoration Antonija Krasnik 1905. godine u Parizu izlaže predmete s motivima životinja. U Muzeju za umjetnost i obrt čuva se posuda za cvijeće s likom sjedećeg majmuna koju je Muzeju darovala sama autorica.
TOMISLAV KRIZMAN (1882. – 1955.)
Slikar, grafičar, scenograf, profesor, organizator i jedan od promicatelja umjetničkog obrta u Hrvatskoj. Nakon školovanja u Beču i boravka u Parizu vraća se u Zagreb s namjerom da se posveti unapređenju umjetničkog obrta. Godine 1910. u vlastitiom je atelijeru osnovao školu za umjetni obrt, crtanje i slikanje. U oblikovanju predmeta primijenjenih umjetnosti na tragu je, s jedne strane, bečke estetike geometrizma, a s druge utjecaja stilizirane narodne ornamentike. Slijedeći primjer Bečkih radionica Tomislav Krizman pokušao je ostvariti sličnu vezu dizajnera i tvornica u Zagrebu uvozeći češko posuđe, rađeno prema nacrtima Wiener Werkstätte, na kojemu se u Zagrebu izvodio slikani ukras.
ROBERT FRANGEŠ-MIHANOVIĆ (1872. – 1940.)
Secesiju u hrvatsku skulpturu uvodi Robert Frangeš-Mihanović. Već u Frangešovim bečkim radovima započinje njegovo pojednostavljenje forme koja sve više vodi secesijskoj stilizaciji i statičkoj dekorativnosti. Sadržajno se udaljava od oponašanja stvarnosti, istovremeno naglašavajući preciznost likovnog postupka. Nakon dvogodišnjeg boravka u Parizu, kod francuskog kipara Augusta Rodina, Frangešove skulpturalne kompozicije čine nemirne, svijene i uskovitlane površine. Rodinovska stilizacija likova, uz neka druga obilježja, uvrstila ga je među najznačajnije moderniste hrvatskog kiparstva.
RUDOLF VALDEC (1872. – 1929.)
Osim u Beču, Rudolf Valdec studirao je i u Munchenu u vrijeme utemeljenja Jugendstila. Tako je u prvom valu zagrebačke secesije Valdec predstavljao duh njemačkog simbolizma. Radio je plakete, medalje, nadgrobne spomenike, arhitektonsku plastiku, a najjači izraz ostvario je u portretima. Linijom, plohom i arabeskom uklapa se u univerzalan ornamentalistički govor secesije.
IVAN MEŠTROVIĆ (1883. – 1962.)
Ivan Meštrović studirao je na bečkoj Akademiji gdje se ubrzo priklonio bečkoj secesiji sudjelujući na svim njenim izložbama. Ondje je upoznao djela Augusta Rodina čija je silina i divovska snaga odgovarala Meštrovićevom senzibilitetu. Ostvario je vlastiti secesijski izričaj određen kršćanskom ikonografijom i snažnim mitološkim sadržajem. Njegove plošne kompozicije imaju sve elemente secesije: od grafički tretiranih motiva realiziranih paralelnim nizovima neprekinutih, stiliziranih linija do poetskog ugođaja prepunog spiritualnosti, praćenog snažnom ekspresijom.