Stoljeće ručnog sata u Vrbovcu

U Maloj galeriji Pučkog otvorenog učilišta u Vrbovcu u Noći muzeja otvorena je izložba ručnih satova autorice Vesne Lovrić Plantić. Zbirka satova Muzeja za umjetnost i obrt broji više od 1000 komada od čega je oko 250 ručnih satova. Izložbu na gostovanju u Vrbovcu možete pogledati do 28. veljače 2020. godine.

STOLJEĆE RUČNOG SATA

Iako su arhivski zabilježeni slučajevi u povijesti koji svjedoče o postojanju ručnih satova, ili točnije satova učvršćenih na narukvicu, još u 16. stoljeću, prvu veću količinu te vrste sata, dvije tisuće komada, izradila je švicarska tvrtka Girard-Perregaux i dostavila 1880. godine caru Wilhelmu II. za časnike njegove mornarice.

U širu upotrebu ručni satovi dolaze tek od I. svjetskog rata. Prvi su satovi namijenjeni vojnicima često imali zaštitnu rešetku nad staklom, kako se ne bi oštetilo od krhotina projektila ili blata. Kazaljke i brojčane oznake bile su premazane iluminacijskom supstancom kako bi bile vidljive u mraku. Na kućište koje je nalikovalo onom kod džepnih satova pričvrstile su se žičane ušice kroz koje se provlačio remen. Poklopac je bio učvršćen šarkom i mogao se otvoriti tako da se rasklopi. Osim vojnicima na kopnu ručni sat je bio izuzetno koristan pilotima koji su pomoću njega izračunavali količinu potrošenog, odnosno preostalog goriva. Satovi su imali dugačke remene kako bi se mogli nositi preko rukava, te veliku izbočenu krunu koja je omogućavala navijanje bez skidanja rukavica.

Tehničke inovacije

Osim oblikovanju kućišta urarske tvrtke znatnu pažnju posvećuju njegovom neprestanom usavršavanju korištenjem novih materijala otpornih na udarce, vodu, promjene tlaka, a naročito poboljšanju satnog mehanizma uvođenjem novih funkcija, zaštite od udarca, novih načina pogona, navijanja i regulacije. Riječ je o kontinuiranim procesima koji se intenziviraju po završetku II. svjetskog rata. Naime, najveća ulaganja koja su rezultirala  tehnološkim inovacijama u pravilu su vezana za vojne namjene, da bi se nakon toga ta dostignuća koristila i u druge svrhe.

Danas se većina ručnih mehaničkih satova proizvodi s automatskim navijanjem, dok tek mali broj modela ima ručno navijanje. Automatsko navijanje ima prednost pred manualnim: vlasnik ne mora razmišljati o tome kako svakodnevno mora navijati svoj sat, budući da se on navija korištenjem kinetičke energije koja nastaje pokretanjem ruke na kojoj se nalazi. Do 1960ih automatsko navijanje postaje standard u kvalitetnim mehaničkim satovima.

Ručni satovi u Hrvatskoj šezdesetih i sedamdesetih godina 20.st.

U Hrvatskoj, odnosno u čitavoj tadašnjoj Jugoslaviji, šezdesete i sedamdesete godine obilježene su odlaskom u Trst gdje su se kupovali Darwil satovi namijenjeni prvenstveno našem tržištu. Vrlo cijenjeni bili su IWC Schaffhauseni, Omege, Zenithi, a popularni brandovi u nešto nižem cjenovnom razredu Doxa, Omikron, Marvin, nešto rjeđe modeli tvrtki Tissot, Lanco, Delbana. U trgovinama su prevladavali sovjetski  Rakete, Poljoti, Slave ili istočnonjemački – Glashütte satovi. Bio je običaj da se ručni satovi daruju prigodom značajnih događaja poput krizme, mature, diplome; nasljeđuju od djedova i očeva, poklanjaju za obljetnice rada i odlazak u mirovinu. Il. 04, il. 05

Elektronički kvarcni ručni satovi

Ozbiljan udarac švicarskoj urarskoj industriji zadao je Seiko kada je 1969. na tržište u Tokyju stavio prvi kvarcni ručni sat 35 SQ Astron rađen u limitiranoj nakladi od 100 primjeraka po cijeni koja je odgovarala cijeni manjeg japanskog automobila. Moderni kvarcni mehanizmi proizvode se u ogromnim količinama te i najjeftiniji satovi u pravilu imaju kvarcni mehanizam. Il. 06, il. 07

Digitalni satovi

Kad se spomene izraz digitalni sat većina odmah pomisli na elektronske satove kojima pogon daje baterija, kao oscilator koriste kristal kvarca, a točno se vrijeme očitava na LED (light-emitting diode), odnosno LCD (liquid-crystal display), displeju. Međutim, precizna definicija digitalnog sata je da “pokazuje točno vrijeme putem brojeva, a ne putem brojčanika i kazaljki”. Digitalni displej omogućuje da se na njemu vide brojne funkcije koje sat potencijalno može imati, a da se pritom brojčanik ne optereti „šumom“ brojeva, crtica, točkica, kazaljki… Pritiskom na gumbe aktivira se po želji štoperica, alarm, vrijeme u nekoj drugoj vremenskoj zoni, dan u tjednu, datum. Osamdesetih godina prošlog stoljeća zbog nebrojenih mogućnosti digitalne tehnologije na satovima su se ponekad mogle igrati i razne igrice, a naročito je omiljen  bio kalkulator. Il. 08, il. 09

Koncept Swatch ili kako je spašena švicarska urarska industrija

Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća švicarska urarska industrija imala je udio prodaje  od oko 40 % na svjetskom tržištu, a potražnja za švicarskim satovima uvelike je premašivala  ponudu. Tako se dogodilo da je japanska tvrtka Seiko 1969. lansirala prvi kvarcni ručni sat, čime je potražnja za mehaničkim satovima pala gotovo preko noći. ETA iz Grenchena dobila je zadatak da razvije proizvodnju jeftinog sata pod kodnim nazivom Delirium vulgare. U 1981. uspostavlja se naziv Swatch. Nakon što je predstavljen javnosti u ožujku 1983. Swatch je u nepunih sljedećih osam godina prodan u 75,000.000 primjeraka, što je predstavljalo nezabilježeni uspjeh u dotadašnjoj urarskoj produkciji. Rezultat je prezentirao tehničku inovativnost, estetsku kreativnost, ali i marketinški proboj bez presedana.

Svake godine Swatch proizvede oko 140 novih modela u čijoj promociji marketing igra izuzetnu ulogu – poznate ličnosti kao zaštitna lica branda, nekonvencionalna mjesta lansiranja novih modela i još bezbroj dosjetki s ciljem opstanka na bespoštednom svjetskom tržištu koje iz dana u dan postavlja nove izazove i novu konkurenciju. Il. 10

Satovi za dame

Satovi učvršćeni na narukvice sporadično su se izrađivali od 16. stoljeća o čemu svjedoči često citirani arhivski podatak da je takav sat Robert Dudley darovao engleskoj kraljici Elizabeti I. 1571. godine. Tako su u stvari žene nosile prve „ručne satove“.

Iako su se wristletsi, kako su se ručni satovi početkom 20. stoljeća pomalo s omalovažavanjem nazivali,smatrali „ženskastima“, Omega je već 1905. predlagala ručne satove i muškarcima i ženama.  Kada je riječ o satovima namijenjenima ljepšem spolu, možemo reći kako njihovo oblikovanje prvenstveno zavisi o modi vremena u kojem su proizvedeni. Budući da su manjih dimenzija od satova namijenjenih muškarcima i njihovi su mehanizmi manji pa stoga uglavnom nemaju dodatnih funkcija poput kronografa, budilice, vrlo često niti datumara. Il. 11, il. 12

Ručni sat danas

Unatoč činjenici da velik broj, naročito mladih, koristi mobitel umjesto ručnog sata danas svjedočimo renesansi skupocjenih mehaničkih satova renomiranih švicarskih urarskih tvrtki. Ručni sat postao je statusni simbol par excellence među poslovnim ljudima, vrhunskim sportašima i političarima. Žene ga doživljavaju više kao nakit nego kao mjerač vremena, birajući one s umetnutim Swarovski kristalima, cirkonima ili dijamantima, dok se određene profesije poput dizajnera i arhitekata odlučuju za satove prvenstveno na temelju njihovog dobrog oblikovanja.

I na kraju pitanje hoće li pametni sat (Smart Watch) koji je više mini kompjuter nego sat zaživjeti i potisnuti klasični ručni sat ostavljamo otvoreno…

Vesna Lovrić Plantić

Odgovori