Izložba Gorana Trbuljaka / Suvremeni umjetnici u SP / otvorenje 20.11.

Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu MUO

Zašto bi netko kupio Glavoper od Gorana Trbuljaka?


20. 11. 2018. – 1. 4. 2019.


U sklopu ciklusa Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu MUO, čiji je cilj ostvarenje dijaloške situacije između aktualnog Stalnog postava i suvremenog umjetničkog izričaja gostuje značajan konceptualni umjetnik Goran Trbuljak. Poznat po strateškom preuzimanju uloge vlastitog tumača, kustosa i kritičara, Trbuljak svojom intervencijom iskazuje karakterističan autorski pogled na problematiku identiteta umjetnika i ideje autentičnosti umjetničkog rada kroz provociranje brojnih pitanja o njegovoj tržišnoj i institucionalnoj valorizaciji.

Goran Trbuljak je dosljedno analitičan i komunikativan autor trajno zainteresiran za set pretpostavljenih ideja, nazovimo ih pravilima, predrasudama ili očekivanjima, koje reguliraju odnos umjetničke kritike, muzejsko-galerijskih institucija i publike prema ulozi umjetnika i njegovu radu. Raznovrsnošću materijala Stalni postav odražava profil jednog univerzalnog umjetničkog muzeja, a muzejska zbirka s umjetničko-obrtničkim osobitostima za Trbuljaka predstavlja mogućnost da se slojevito, kritički, ironijski, poetično „zaigra“ kroz preispitivanje klasičnih klasifikacijskih pojmova vrijednosne procjene umjetničkog djela (original, kopija, replika, faksimil, plagijat) i kriterija koji usmjeravaju sabirateljsku prasku kolekcionara.

 

Trbuljak nije primijenjeni umjetnik?

Izložiti radove Gorana Trbuljaka u Stalnom postavu Muzeja za umjetnost i obrt i reći da oni stoje u dijalogu s njim dvije su različite stvari. Povezane u ideji, ali i vrlo odijeljene u njenom dosegu i razlučivosti nijansi smisla.
Izložbom Zašto bi netko kupio Glavoper od Gorana Trbuljaka? činimo i jedno i drugo, jer u umjetničkom radu i ponašanju Gorana Trbuljaka, od početaka do danas, pojam rada – objektnog ili tekstualnog, nije drugo doli manifestacija strateški osmišljenog pozicioniranja unutar seta problema društvenog konteksta umjetničke aktivnosti. On je majstor pozicije „umjetnika u slučajnoj primjeni“.

Na muzejskom terenu Trbuljak je izgrađen igrač prepoznatljivog konceptualnog profila, čija je nevoljkost spram vlastite karijere usporediva s nevoljom Petra Pana kojemu se odlutala sjena otima utjerivanju u kalup pragmatičnog ritma predvidljivih i očekivanih koraka.

Znači, u MUO-u izlažemo Trbuljakove radove i to sljedećim redom. Prvo, Glavoper koji u punoj asocijativnoj moći uspostavlja reference na rad Marcela Duchampa Fontana iz 2017. godine dokumentirajući činjenicu da postoje dvojica Trbuljaka. Zatim seriju od 20 radova Bez naslova na kojoj je autor radio od 1971. do 1982. predstavljajući kontinuitet prakse izlaganja radova-teza, započet sada već dobro poznatim motom Ne želim pokazati ništa novo i originalno 1971. godine u Galeriji SC-a. Naposljetku, izlažemo i skromni izbor iz Zbirke anonimnog umjetnika. Moglo bi se reći i da izlažemo neke Trbuljakove radove u kojima bi se, po njegovoj ocjeni, mogle prepoznati idejne ili formalne poveznice s radovima drugih hrvatskih umjetnika, njegovih kolega i suvremenika. I to je sve. „Nema toga puno“, rekao bi Trbuljak. „Činjenica da je nekome dana prilika da izlaže važnija je od onoga što će na toj izložbi biti prikazano.“…  …pročitaj više

Umjesto biografije : Stalni postav za Gorana Trbuljaka

Iskušavanje odnosa s javnošću

O Goranu Trbuljaku teško je reći nešto novo i originalno – do sada su o njemu pisali i govorili mnogi. No ponajprije i u svakoj prilici on sam. Danas je stoga dobro poznato da se Goran Trbuljak već sedamdesetih godina javno predstavljao kao umjetnik u krizi koji ne pravi objekte nego samo ulične akcije i izložbe, a trudi se održati kontinuitet u svom radu. Poznati su galerijski nastupi (1971., 1973. i 1979.) kada je izložbe svodio na prikaz plakata – teza kojima je deklarirao osobne umjetničke principe dovodeći ih u konfrontaciju s načelnim principima galerijske prezentacije umjetničkog rada. U osnovi ove ideje bila je inicijativa za javnom raspravom o društvenim shvaćanjima umjetničke aktivnosti, potaknuta s jedne individualne, izvaninstitucionalne pozicije, koja ne preže od povlačenja pluga preko vlastitih kostiju. Toj rubnoj, klimavoj poziciji Trbuljak je dao glas i lice, a njene buntovne iskaze afirmirao kroz uobičajenu javnu obavijesno-informativnu formu plakata. Tako je formalna demonstracija pretvaranja umjetničkih objekata u iskaze Trbuljaku postala dijelom efektne strategije uspostavljanja kontakta s publikom, iznošenja sudova i namjera svog umjetničkog alter ega. Izazivajući i očekujući povratnu reakciju, Trbuljak do danas pred publikom nagađa o njegovim autorskim kapacitetima i kocka se s uvjetima vlastite prisutnosti na sceni. Eto, već pedesetak godina, čini se s jednakom lakoćom, taj diplomatski mentalitet koji zastupa moral bunta izgrađuje i razgrađuje svoj umjetnički identitet, vrijednost i likvidnost kroz provociranje dilema o mogućnostima recepcije i tržišne verifikacije svojih radova… …pročitaj više

 

 

 

 

 

Odgovori