Uz izložbu „Šezdesete u Hrvatskoj – mit i stvarnost“ pozivamo Vas na zajednički obilazak uz stručno vodstvo prof.dr.Zvonka Makovića

Spomen-parka Dotrščina

9.5.2018.

Polazak autobusom ispred Muzeja Mimara u 16 sati

Povratak ispred Muzeja Mimara oko 19 sati

Zbog ograničenog broja mjesta u autobusu, potrebno je predbilježiti se na

e-mail adresu: vesna.valdizic@muo.hr

 

Vojin Bakić bio je najznačajniji hrvatski kipar druge polovice dvadesetoga stoljeća. Bio je također majstor koji se osobito iskazao na području spomeničke plastike. Taj je žanr vjerojatno najosjetljiviji segment kulturne baštine, jer se on u percepciji ljudi često identificira s vremenom i postaje žrtvom odmazde. To nije ništa novoga, a te procese možemo pratiti tijekom čitave povijesti i u svim kulturnim sredinama. Takva je sudbina pogodila i neke spomenike Vojina Bakića. Veliki iskorak u redefiniranju spomenika Bakić je započeo krajem pedesetih, a do kraja realizirao tijekom šezdesetih godina kada nastaje nekoliko njegovih iznimnih djela. Među njima je i Spomenik Ivanu Goranu Kovačiću postavljen 1964. u parku Ribnjak u Zagrebu. To djelo treba promatrati u kontekstu serije skulptura Kristalni oblici, što će osobito doći do izražaja u verziji istoga spomenika postavljenog u pjesnikovu rodnome selu Lukovdolu koji je rađen, kao i skulpture spomenutoga ciklusa u nerđajućem čeliku.

Izbor blještećeg materijala u znatnoj će mjeri izmijeniti osnovne osobine volumena, pa i koncepta spomenika. Sjajna i glatka opna stvarat će začudne odnose s okolinom u kojoj se nalazi, pa će tako niz apstraktnih oblika postavljenih kao spomen obilježje u memorijalnom kompleksu Dotrščina (1964-1968) predstavljati novi moment u načinu razumijevanja spomeničke plastike uopće. Skulptura-spomenik u cijelosti ovdje urasta u prirodu, a svojim se odsjajima optički dematerijalizira i postaje tek bljeskom koji se zapaža hodanjem kroz pejzaž. Dakako, uloga mjesta tu je izuzetno važna, jer upravo mjesto memorira događaj kojemu je spomenik posvećen. U današnjem parku, a nekoć šumi Dotrščina kraj Maksimira, bilo je stratište na kojemu je tijekom ustaškoga režima pobijeno oko 7000 rodoljuba, među kojima su bili i istaknuti pojedinci iz kulturnog i javnog života Zagreba i Hrvatske, a njihova su tijela ovdje pokopana u mnogim zajedničkim grobnicama. Sedam kristaličnih oblika označava ta mjesta mučenja i smrti nevinih građana, a odbljescima okoline i, konačno, neba daje ovom spomeničkom kompleksu Vojina Bakića upravo metafizičku dimenziju.