Italian Light : šezdeset dizajnerskih svjetiljki / 15.2. u 19 h

ITALIAN LIGHT Šezdeset dizajnerskih svjetiljki od 1950. do 1990.

Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

15. veljače – 18. ožujka 2018.

Muzej za umjetnost i obrt u suradnji s Talijanskim institutom za kulturu u Zagrebu izložbom Italian Light predstavlja hrvatskoj javnosti izvanredne primjere talijanskog dizajna na području kućne rasvjete od početka ’50-ih do kraja ’90-ih godina 20. stoljeća iz Zbirke Cortopassi. Kustoski posao izložbe potpisuje Studio Archeo900 iz Ferrare.

Odabrane avangardne lampe jasno dočaravaju jednu od najvažnijih i najupečatljivijih karakteristika talijanskog dizajna na području kućne rasvjete – on nikada nije bio isključivo funkcionalan, a još manje uvjetovan zakonima proizvodnje.

Dizajnerski su projekti bili uvijek isprepleteni dubljim propitivanjima čime je završni proizvod dobivao i misaonu dimenziju.

Svi arhitekti i dizajneri koji su djelovali u razdoblju od završetka Drugog svjetskog rata do danas radili su potpuno slobodno i nesputano. Projektiranje lampe, predmeta koji regulira nematerijalnu pojavu-svjetlost, omogućilo je ovoj grani dizajna da istražuje i izražava ne samo funkcionalnost, već i duboke aspekte ljudske prirode te povezanost čovjeka sa svijetom.

U tom smislu, izložba o lampama predstavlja privilegirani pogled na talijanski dizajn i njegove teorijske postavke kroz tri ključna razdoblja.

U razdoblju od 1950. do 1965. razvija se područje rasvjetne tehnologije i njegova proizvodnja. Razdoblje je to prijelaza iz malobrojnih zanatskih tvrtki koje se bave proizvodnjom lampi izvan okvira povijesne tradicije prema podjeli tržišta modernog serijskog namještaja između malih i srednjih tvrtki.

Uzor je funkcionalizam koji dolazi iz Sjeverne Europe i koji predstavlja novi kulturalni background koji je suprotan nasljeđu tradicionalnih povijesnih stilova veoma prisutnih u Italiji nakon Drugog svjetskog rata.

Međutim, interpretacija predmeta te njihova funkcionalnost je od samog početka vrlo složena i razrađena.

Kriterij funkcionalnosti s jedne strane koristi se za prekidanje veza s oblicima naslijeđenima iz prošlosti, a s druge, on se suprotstavlja obrazovanju talijanskih dizajnera koji nakon Drugog svjetskog rata djeluju u Milanu, gradu koji vrvi idejama i suradnjama između umjetnika, arhitekata, književnika.

U razdoblju od 1965. do 1980. dizajniranje rasvjetnih tijela nema za cilj samo rješenje tehničkog problema ispravnog osvjetljenja, već propitivanje funkcionalnih običaja kroz novi pogled na svijet, na društvo i na sudbinu samog dizajnerskog projektiranja. Oblik lampe i svjetlosni efekt koji ona daje poprimaju tako simboličku funkciju, izražavajući i nudeći jedan širi koncept.

Svjetlost time poprima novu vrijednost: ne samo da osvjetljava stvarne predmete, pobjeđujući mrak, već otkriva i približava složene nematerijalne stvarnosti.

Ova duboka promjena u području dizajna tih se godina razvija u raznim teorijskim smjerovima, čiji se temelji mogu svesti na konceptualni i kritički dizajn (E. Sottsass Jr., Archizoom i Superstudio) pop matrica u mediteranskom kulturnom kontekstu (lampa „Chiara“ Marija Bellinija i „Profiterole“ Sergia Astija), te naposljetku, znanstveni i eksperimentalni pristup vezan uz pokrete Arte Programmata (Gruppo Dam, Grupa ARDITI, New Lamp Marija Venta).

Nemirne i neskladne boje, snažne teksture plastičnih površina, neravnoteža u formi, različiti materijali koji se ne daju imitirati, predstavljaju veliku slobodu u oblikovanju u razdoblju od 1980. do 2000.

Njihov prvotni cilj nije pronaći izričaj dekorativnih, zaigranih znakova koji bi bili u suprotnosti sa svrhom predmeta, već dati metodološku otvorenost projektu kako bi predstavio društvo koje više nije homogeno, statično i jednodimenzionalno, već diskontinuirano i u stalnoj preobrazbi.

Taj raskid s racionalističkom i funkcionalnom strujom u dizajnu, te potvrđivanje nužnosti čistog istraživanja, oslobođenog zakona tržišta, bio je jasan znak otvaranja novih generacija na međunarodnoj razini. Stvoreni su temelji za suvremeni dizajn kojeg danas karakteriziraju globalne kulturalne razmjene i složena brojnost izbora.

Izložit će se i projekti kao što je postmodernistički rad Alda Rossija, Kazuikija Takahame, materijalni eklekticizam Tonija Cordera i dramatički simbolizam Gaetana Pescea.

 

 

Odgovori