Slovačka kultura u MUO 23.10.–5.11.

Izložba slika TRANS POTRION LYDIE PATAFTE i MAREKA ORMANDIKA

Slikarski svjetovi istaknutog slovačkog slikara Mareka Ormandika i slovačko-hrvatske slikarice Lydie Patafte bit će predstavljeni 23. listopada u Muzeju za umjetnost i obrt. Izložba se realizira u organizaciji Veleposlanstva Slovačke Republike, a slikarska ostvarenja dvoje umjetnika moći će se razgledati do 5. studenog 2017.


Slikarski svjetovi istaknutog slovačkog slikara Mareka Ormandika i slovačko-hrvatske slikarice Lydie Patafte u mnogim se elementima stila, svjetonazora i senzibiliteta međusobno prožimaju. Njihova ishodišta nisu vezana samo uz drugi val europskog ekspresionizma (Georg Baselitz), poticaje proizašle iz apstraktnog ekspresionizma (Philip Guston, Willem De Kooning), već se u slikarstvu Lydie Patafte proširuju do gestualnog slikarstva, pop-art fragmenata, graffiti- art- a i stripovske naracije prizora. Oboje umjetnika u kontinuitetu bilježe teme rastuće dehumanizacije današnjeg svijeta, urbanog i civilizacijskog kaosa, propasti paradigme humanog Zapada i otuđenja ljudi na svim funkcionalnim razinama.

Marek Ormandik u svim serijama slika opaža i bilježi znakove apokaliptične stvarnosti koju ne možemo negirati. Njegov je slikarski rukopis iznimno snažan, dramatičan i na trenutke sirovo naturalističan. Dramatska  gesta – gotovo demonske ekspresije – javlja se kao idealna varijanta prijenosa dezintegriranog humaniteta suvremenog svijeta u polje slike, iskrenog i žestokog slikarstva koje se teško miri s destrukcijom, okrutnošću i krvožednošću današnjeg tobože demokratsko-liberalnog svijeta, ali i pomanjkanja individualne paradigme ljudskosti, pomaganja bližnjem i svakog oblika empatije. Tako se i novi ciklus „Noćna plovidba“ referira na temu migracije izbjeglica, čija je egzistencija simbolično povezana s nesigurnim putovanjem morem pod okriljem noći. Umjetnika zanimaju emocije straha i  opasnosti; civilizacijskih, zakonskih, teritorijalnih i kulturalnih prepreka, pri čemu je neizvjesno hoće li putnici metaforički stići do druge obale. Lica figura i likova na Marekovim slikama bilježe emotivno i psihološki povišena stanja i raspoloženja; trenutke tjeskobe, emotivne boli, egzistencijalne patnje, odnosno, svijesti da je za njih ova zemaljska egzistencija već neka vrsta Čistilišta. Pri tomu je crno-sivo-crveno-bijeli kolorit u apsolutnoj funkciji emotivno-psihološkog naboja slike.

Lydiu Pataftu pitanja etike današnjeg svijeta također zanimaju u mediju slike, i upravo će u novom ciklusu slika ostvariti neke od najpotresnijih prizora na temu pružanja pomoći za vrijeme ratova, migracija i izbjeglištva. Izvan uske teme ranjenih vojnika i izbjeglica, Patafta aktualizira pitanje funkcije žena u takvim situacijama, koje postaju gotovo sve: od bolničarki, zamjenskih dojilja, seksualnog roblja do žrtva prodaje organa, kao i djeca. Ovo slikarstvo u svojoj dramatičnosti i naturalizmu prizora nije za ljude slabog želuca i živaca, i podsjetit će nas kako umjetnost u današnjem svijetu mora analitično skidati sve slojeve stvarnosti koja nas okružuje, bez lažnog uljuljkivanja u idilu nekog boljeg svijeta, i neka nas ne zavara raskoš Lydijinog kolorita. U svim svojim ranijim ciklusima slika, Lydia Patafta hrabro skida maske s raznih tabu tema, političke i društvene korektnosti ili ispraznog savršenog života prema reklamama. Tako često za ono mjesto koje smatramo utočištem, otkrivamo da je tek ulaz u tamne sfere ljudske egzistencije i psihe.

Iva Körbler

Odgovori