Kabinetski ormarići su karakterističan dio opreme interijera 17. stoljeća.Najraniji tip –  tzv. vargueño – javlja se u Kataloniji već oko 1500. godine. To je škrinjica sa sistemom ladica zatvorenih preklopnom pločom s funkcijom pohrane pisama i dokumenata, a naš primjer izložen je u dvorani renesanse.

Jan Victors bio je jedan od tek nekolicine Rembrandtovih učenika te se zbog toga smatra jednim od najvjernijih prenosioca Rembrandtovog slikarskog stila.

Slika Diogenes traži čovjeka nastala je na kraju Victorsova najkvalitetnijeg perioda.

Sama tema je slikarska obrada poznate legende o helenističkom filozofu Diogenesu.

Sat je oblikovan u spomen na prvi balon na vrući zrak koji su 1783. konstruirala braća Montgolfier; let posade koju su činili ovca, patka i pijetao pratio je među ostalima kraljevski par Luj XVI. i Maria Antoinetta.

Venecijansku produkciju namještaja prezentiraju predmeti koji odražavaju oduševljenje tog vremena Dalekim Istokom, pogotovo dalekoistočnim lakom i porculanom. Toj kategoriji pripada grupa namještaja ukrašenih posebnom tehnikom inspiriranom istočnoazijskim lakom – laccha veneziana.

Reprezentativni kredenc-sekreter za izlaganje porculana predstavlja primjer mode vezane uz Daleki Istok u drugoj polovici 17. st. Posjedovanje egzotičnog  porculana stvar je društvenog prestiža, pa u tom razdoblju vladari i visoko plemstvo u

nizu dvoraca i palača nerijetko uređuju posebne dvorane namijenjene izlaganju tih skupocjenih i rijetkih predmeta.

Violina pochette raritetan je instrument sagrađen najvjerojatnije tijekom 17. stoljeća u Njemačkoj. Riječ je o vrsti instrumenta kojeg su u razdoblju baroku često koristili učitelji plesa za vrijeme održavanja svojih poduka. S obzirom da je njihova primarna namjena bila zapravo glazbena pratnja obično su bile građene u manjim dimenzijama od drugih tipova violina.

Pokaznica (monstranca ili ostenzorij) je predmet u kojem se izlaže posvećena hostija. Tijekom baroknog razdoblja izrađivale su se vrlo lijepe i posebno reprezentativne pokaznice. Primjer stilski jasnog oblikovanja je pokaznica augsburške provenijencije, izrađena vjerojatno 1690., koja nosi sve odlike baroka: iskucane akantusove listove i cvjetni ukras na bazi, anđele kerubine te zrakasti ukras uokolo prozirne spremnice za hostiJu.

Kipovi dvaju anđela adoranata iz druge polovine 18. stoljeća s nepoznatog nalazišta pripisuju se kiparskoj ruci iz kruga utjecaja štajerskog kipara Vida Königera (1729. – 1792.) čija djela pripadaju vrhunskim ostvarenjima unutar srednjoeuropskog baroknog kiparstva

Sve do 19. stoljeća crkveno ruho se uglavnom izrađivalo od svjetovnih skupocjenih svilenih haljina koje su plemkinje često oporučno ostavljale crkvama i samostanima namjenski za izradu liturgijskog ruha. Primjerice carica Marija Terezija od svoje je luksuzne dvorske haljine ukrašene srebrovezom dala je izraditi misno ruho koje je darovala riječkoj zavjetnoj crkvi Majke Božje Trsatske.

U prvoj polovini 18. stoljeća u ukrašavanju svilenih tkanina najčešće se pojavljuju tri skupine motiva: „bizarni“, „čipkasti“ i cvjetni motivi izvedeni u naturalističkom stilu.

Osim očitavanja točnog vremena ovaj sat pruža mogućnost uživanja u glazbi svakih petnaest minuta – na četvrt sata svira jedna melodija, na pola sata dvije, na tričetvrt sata tri te na puni sat četiri melodije. Glazba se izvodi udaranjem malih čekića na zvona različitih veličina (carillon). Kako bi se zvuk bolje čuo gornji i bočni dijelovi kućišta su perforirani.

Reljef s prikazom rimske božice lova, mjeseca i plodnosti Dijane izuzetno je kvalitetan rad i jedno je od ponajboljih djela unutar grupe figurina u zbirci bjelokosti. Prikazi klasične mitologije bili su najeksploatiranija tema sitne bjelokosne plastike 17. i 18. stoljeća. Njemačka i njeni veliki majstori baroknog razdoblja zauzimaju posebno mjesto u toj produkciji, koja je bila prvenstveno namijenjena izlaganju u tzv. Kunstkamerama njemačkih izbornih knezova. Putovanjem i popularnošću spomenutih majstora, utjecaj njemačke bjelokosne barokne plastike proširio se i u druge europske zemlje.

Pojmom kositra u primijenjenoj umjetnosti označava se legura kositra, bakra, antimona i drugih primjesa. Tijekom baroknog razdoblja ovaj je materijal bio jedan od najučestalijih za izradu posuđa za serviranje, ali i za pripremu hrane.

Predmeti od stakla u povijesnim periodima pripadali su najluksuznijoj robi dostupnoj samo najbogatijim slojevima društva. Iz čuvenih venecijanskih staklarskih radionica na otoku Muranu umjetnost oblikovanja stakla tijekom 17. stoljeća širi se i prenosi  u zemlje sjeverno od Alpa..

Kao zemlja pomoraca Portugal je vrlo rano upoznao umjetnost Dalekoga istoka. Na ovome se pladnju jasno vide utjecaji kineske keramike: na bijeloj je podlozi u nijansama modre naslikan u sredini ždral u pejzažu, a na obodu je geometrijski ukras. Sve do nedavne donacije jedanaest ukrasnih keramičkih panoa (azulejos) pladanj je bio jedina portugalska umjetnina u muzejskoj zbirci keramike.