Kao stilski izraz građanske klase u usponu, bidermajer se pojavio nakon Napoleonskih ratova i burnih političkih previranja u zemljama srednje Europe između 1815. i 1848. godine. U smislu stila, ali isto tako i duha vremena, bidermajer je svoj najbolji izraz našao u kulturi stanovanja i opremi građanskih interijera. Primijenjena umjetnost, posebice namještaj ovog razdoblja, oblicima i dekorativnim elementima oslanja se na klasicizam. Premda je u svojoj biti oprečan monumentalno-reprezentativnom karakteru empirskog oblikovanja, bidermajerski namještaj preuzima pojedine dekorativne motive empirea. Nasuprot tomu, veliki broj sitnih predmeta od stakla, porculana i papira sentimentalnoga je karaktera i oblikovan sasvim nepretenciozno.
Sjeverozapadna Hrvatska, u to doba politički, ekonomski i zemljopisno vezana uz Habsburšku monarhiju, prvenstveno gravitira Beču – centru proizvodnje bidermajerskog namještaja. Za nacionalnu povijest umjetničkog obrta osobito su vrijedni izloženi ormar i salonska garnitura jednog od najznačajnijih domaćih majstora Antuna Gogera koji je djelovao u Varaždinu. Ormar je Gogerovo majstorsko djelo iz godine 1833. i jedan je od rijetkih signiranih i datiranih komada namještaja u Hrvatskoj. Gogerovoj ruci pripisuje se i izložena salonska garnitura koja se sastoji od sofe, četiriju stolaca, ovalnog stola i podloška. Izvedena je od crno močenog drva, često korištenog u ovom razdoblju. Garnitura je kvalitetan rad čistih, reduciranih oblika koji nadilaze standardnu produkciju tog vremena.
Karakteristične bidermajerske tipove namještaja predstavljaju: vitrina za izlaganje ukrasnih predmeta, često uspomenskog karaktera, sofa s karakterističnom pastelnom cvjetno-prugastom pamučnom tkaninom iz vremena, okrugli stol na središnjem nosaču, ali i dva zanimljiva primjerka stolića za šivanje. Stolić u obliku globusa nekoć je bio u vlasništvu obitelji Gjure Szaba, nekadašnjeg ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt. Rafiniraniju varijantu ovog tipa namještaja predstavlja stolić u obliku lađice s nizom pretinaca.
Izloženi stolci dokumentiraju brojnost varijacija u oblikovanju ovog dijela opreme bidermajerskog stambenog prostora.
Komoda-sekreter, sklopivi stol i ugaoni kredenc primjerci su namještaja koji očituju jedan od glavnih zahtjeva vremena – funkcionalnost, ali i očituju još neke značajke stila: korpuse ravnih ploha i linija, stilizirane arhitektonske elemente, solidnost izvedbe te uporabu lokalnih vrsta drva, čija prirodna struktura furnira postaje glavnim ukrasnim elementom namještaja.
Izloženi stakleni predmeti ilustriraju za ovo razdoblje karakterističnu primjenu novih vrsta stakla koje imitira druge materijale, te raznovrsnost i bogatstvo tehnika ukrašavanja. Čaše i šalice s alegorijskim prizorima i prigodnim natpisima često su predmeti namijenjeni darovanju ili suveniri s putovanja. Također, nerijetko nose individualne oznake (inicijale, monograme, grbove) i unikatnog su karaktera.
Produkciju porculana u razdoblju bidermajera predstavljaju različiti oblici šalica Bečke manufakture porculana. Među njima zanimljive su šalice izrađene za hrvatsko tržište s rodoljubnim natpisima, poput one sa stihovima Lijepe naše.
Karakter bidemajerskog slikarstva očituje se osobito u žanru portreta i portretnoj minijaturi. Zanimanje umjetnika usmjereno je na psihološku karakterizaciju portretiranog i dekorativne elemente – draperiju, nakit, štafažu. Među primjercima iz zbirke slikarstva ističu se portreti slovenskog slikara Mihaela Stroya koji se školovao na bečkoj Akademiji, a u Zagrebu je djelovao od 1830. do 1842. U tom razdoblju portretirao je imućnije pripadnike građanskog sloja u Zagrebu, Varaždinu, Krapini, Trakošćanu i Samoboru. Posebno značajan i popularan vid bidermajerskog slikarstva predstavljaju portretne minijature – žanr koji je potisnut otkrićem fotografije. Izloženi su minijaturni portreti zagrebačkog kruga minijaturista, među kojima su najbrojnija djela Jakoba Stagera.