Bidermajer je stilsko razdoblje u srednjoeuropskoj umjetnosti približno između 1815. i 1848. godine. Naziv potječe od pseudonima pjesnika Ludwiga Eichrodta – Gottlieb Biedermaier – a simbol je dobroćudna, ograničena malograđanina, političkog filistra i pokorna podanika. Naziv se kod nas udomaćio u drugoj polovici XIX. st., a došao je preko Beča – centra proizvodnje bidermajerskog namještaja.
Bidermajer se pojavio u zemljama srednje Europe kao stilski izraz građanske klase u usponu, nakon Napoleonovih ratova i burnih političkih previranja. U opreci prema raskošnim oblicima Napoleonova doba (stil empire), bidermajer je stil skromnoga građanskog ambijenta. Arhitektura bidermajera nastavlja se na klasicizam, karakterizira ju jednostavnost i skromnost. Privatne kuće i javni objekti imali su jednostavne fasade, široke ulaze, dekorativne vijence i lukove. U modi su vrtovi uz građanske kuće, parkovi i vrtna arhitektura. Međutim, svoj najbolji izraz i primjenu bidermajer je našao u umjetničkom obrtu – u kulturi stanovanja i opremi građanskih stanova (pokućstvu, porculanu, tkaninama i dr.).
Umjetnost bidermajera oslanja se na klasicizam. Bidermajersko je pokućstvo jednostavno, mirnih površina i linija, solidno izrađeno, no najčešće od jeftinijih i dostupnijih, lokalnih materijala. Česte su intarzije, crno močeni stupovi ili polustupovi, stilizirani arhitektonski elementi. Javljaju se i posebni oblici namještaja: stolić za kartanje, šivanje i dr. Za presvlake na pokućstvu upotrebljavaju se svijetle tkanine pastelnih tonova, prugaste i ukrašene cvjetićima, sitnim vijencima i girlandama.
Jedna od glavnih značajki vremena je funkcionalnost i praktičnost. U tom kontekstu zanimljivi su komoda-sekreter koja se jednim potezom ladice može pretvoriti u pisaći stol te sklopivi stol čija se ploha može pomaknuti u okomiti položaj zbog uštede prostora! Novost je i to da se stol više nije stavljao uza zid, već u sredinu prostorije, kako bi postao mjesto okupljanja porodice za svoje večernje aktivnosti.
U Hrvatskoj se, osim uvoza, proizvode uporabni dekorativni predmeti u staklanama Osredek, u Zvečevu, Ivanovu Polju, Mrzloj Vodici, u manufakturama kamenine u Rijeci, Krapini i Zagrebu, radionicama namještaja u Zagrebu i Varaždinu.
Sitni predmeti od stakla, porculana i papira sentimentalnog su karaktera (suveniri, spomenari i sl.) i oblikovani sasvim nepretenciozno.
Za staklene predmete karakteristična je upotreba novih vrsta stakla koje imitira druge materijale, te raznovrsnost i bogatstvo tehnika ukrašavanja. Čaše i šalice često su predmeti namijenjeni darovanju ili suveniri s putovanja.
Karakter bidermajerskog slikarstva očituje se osobito u žanru portreta i portretnoj minijaturi. Zanimanje umjetnika usmjereno je na psihološku karakterizaciju portretiranog i dekorativne elemente – draperiju, nakit, štafažu. Među primjercima iz Zbirke slikarstva MUO ističu se portreti slovenskog slikara Mihaela Stroya koji se školovao na bečkoj Akademiji, a u Zagrebu je djelovao od 1830. do 1842. Posebno značajan i popularan vid bidermajerskog slikarstva predstavljaju portretne minijature – žanr koji je postao popularan zbog rasta srednje klase koja također počinje naručivati portrete. Minijature će potisnuti otkriće fotografije sredinom 19. st. Izloženi su minijaturni portreti zagrebačkog kruga minijaturista, među kojima su najbrojnija i najznačajnija djela Jakoba Stagera.
Skulptura, kao relativno skupa umjetnost, imala je zanemarivu ulogu u vrijeme bidermajera pa su velike skulpture bile prava rijetkost. Umjesto toga u modi su male oslikane porculanske figurice.
Upoznajte bidermajer i kroz šetnju našim nekadašnjim stalnim postavom!