Barok I

Težnju raskoši te dojmu monumentalnosti i dinamike – odlike umjetnosti baroka 17. i 18. stoljeća ilustrira izbor iz fundusa Muzeja u dvjema dvoranama stalnog postava. Među izloženim predmetima najbrojniji su primjerci iz zbirke namještaja. Zahvaljujući korištenju novih tehnologija i dostupnosti skupocjenijih materijala u ovom razdoblju ostvarena je iznimna raznovrsnost tipova i oblika.

U prvoj dvorani izložene su tri grupe namještaja: stolci i naslonjači, ormari te kabinetski ormarići. Namještaj za sjedenje predstavljen je u nizu varijanti: zastupljeni su primjerci engleskonizozemskog tipa s karakterističnim rezbarenim motivima te ispunom sjedala i naslona od pletene trske, naslonjač koji reprezentira talijanski skulpturalni pristup oblikovanju, portugalski stolci sa sjedalima i naslonima od dekorativne kože fiksirane mjedenim zakovicama, te naslonjač hrvatske provenijencije, koji je ujedno služio i kao klecalo.
Izložena dva ormara dio su veće zbirke reprezentativnih baroknih ormara u fundusu Muzeja. Prvi, iz dvorca Bisag, datiran oko 1700. godine, jasne je arhitektonske koncepcije tipične za južnu Njemačku, koso odrezanih uglova s tordiranim stupovima smještenim na istaknutim volutama, te s višestruko lomljenim ukladama s profilacijama. Drugi je austrijske provenijencije, a glavni mu je ukrasni motiv intarzirani vrpčasti preplet. Ormari, koji su u razdoblju baroka uz uobičajenu namjenu imali dekorativni značaj, reprezentativni su primjerci veće zbirke baroknih ormara u fundusu Muzeja.

Proizvodnja tapiserija dosegnula je svoj vrhunac upravo u razdoblju baroka. Tapiserija Našašće Mojsija izvedena je u slavnoj tkalačkoj radionici Michaela Wautersa u Antwerpenu krajem 17. stoljeća, prema slici ili kartonu Nicole dell’ Abatea. Alegorijski prikaz Jesen iz serije tapiserija Četiri godišnja doba izrađen je prema kartonu Ludwiga van Schoora u radionici Pietera van der Hecka u Bruxellesu između 1690. i 1720. godine.

Dvije izložene slike naziva Galerija slika I i II djelo su istog autora, a žanrovski pripadaju temi koja se razvila i bila osobito popularna u Holandiji i Flandriji u 17. stoljeću. Obje slike bile su pripisivane krugu Davida Teniersa mlađeg (Antwerpen 1610. – Bruxelles, 1690.), poznatog flamanskog slikara žanr scena koji je odigrao značajnu ulogu u popularizaciji ove teme, no najnovija istraživanja govore u prilog preciznijoj atribuciji Balthasaru van den Boscheu.

 

Kabinetski ormarići

Zbirka kabinetskih ormarića sustavno se popunjavala od samih početaka djelovanja Muzeja; već najstariji inventari bilježe kabinetske ormariće nabavljene donacijom te otkupom od zagrebačkih kolekcionara. U zbirci su danas zastupljene gotovo sve varijante ovog tipa namještaja.
Kabinetski ormarić u 17. stoljeću postaje luksuznim predmetom opreme dvorova, plemićkih rezidencija, ali i građanskih interijera. Prototip se javlja u Kataloniji već oko 1500. – tzv. vargueno – škrinjica sa sistemom ladica zatvorenih preklopnom pločom, namijenjena pohrani pisama i dokumenata. Proizvodnja ovog tipa namještaja uskoro se širi u ostale dijelove Europe.
Raniji primjerci kabinetskih ormarića još imaju preklopnu ploču na frontalnoj strani, ali će se tijekom vremena razviti tip ormarića zatvorenog dvokrilnim vratašcima. U duhu barokne sklonosti kolekcioniranju promijenit će im se i namjena: služit će za pohranu numizmatičkih zbirki, te zbirki dragocjenosti i “kurioziteta” – školjki, minerala, poludragog i dragog kamenja.

Kao predmet reprezentativne dekorativnosti, često rezultat rada virtuoznih majstora raznih profila, kabinetski ormarić značajno će obilježiti produkciju namještaja 17. stoljeća. Ormarići s mnogobrojnim (tajnim) ladicama izrađivani su od skupocjenih materijala, raskošno su dekorirani, sukladno njihovu sadržaju, što ih je činilo pravim umjetničkim djelima.
U prvoj polovini 17. st. omiljeni materijal za izradu ovih predmeta bila je ebanovina, koja se zbog skupoće i velike potražnje katkad zamjenjivala drugim vrstama drva glatke strukture, pogodne za bojenje u crno (kruškovina, javorovina).
Među izloženim primjercima ističe se ormarić za numizmatičku zbirku augsburške provenijencije koji je obložen još jednim skupocjenim materijalom – bjelokošću. Početkom 17. stoljeća jedan od najznačajnijih centara proizvodnje bio je Augsburg, grad s izuzetno značajnom umjetničkom i obrtničkom tradicijom.

Ubrzo se profiliralo još jedno bogato umjetničko središte – Antwerpen, gdje su se sredinom 17. stoljeća proizvodili kabinetski ormarići zatvorene konstrukcije položenog kvadra s ladicama raspoređenim oko središnje niše zatvorene vratašcima. Konstruktivni dio, najčešće od ebanovine, oblaže koloristički dominantna kornjačevina. Te novosti u oblikovanju i dekoraciji kabinetskih ormarića ilustriraju tri izložena primjerka, iz Antwerpena, Nizozemske i Francuske. U nizu izloženih kabinetskih ormarića oni prezentiraju varijante u oblikovanju, repertoar ukrasnih elemenata, tehnike i materijale korištene u izradi ovog raskošnog dijela opreme interijera 17. stoljeća.

Barok II

Važan element u uređenju interijera 18. stoljeća novi su tipovi namještaja: komoda i njezine izvedenice. Izložena komoda izrađena u Lombardiji krajem 17. st. ima karakterističnu lomljenu prednju stranu s intarziranim dekorativnim motivima poluležećih figura s detaljima od bjelokosti.

Komoda-sekreter razigrane valovite obrisne linije i intarziranih bordura s motivima rombova izrađena je u Venetu krajem 17. ili početkom 18. stoljeća.

Kabinetski ormar, tzv. Tallboy ili Highboy, predmet je tipičan za englesku i američku produkciju. Na poleđini je ormarića krupnim mjedenim zakovicama oznaka datacije: ME 1729.

Novi tip namještaja je i tabernakul-ormar raširen u 18. stoljeću u južnoj Njemačkoj i osobito u Austriji, što objašnjava njegovu čestu prisutnost i u kontinentalnoj Hrvatskoj. Izloženi primjerak na vratašcima niše ima intarzirani grb plemićke turopoljske obitelji Škrlec (Skerlecz), te inicijale (SSDL) Sigismunda Skerlecza de Lomnicza, pravnika, predsjednika Sudbenog stola i pravnog zastupnika zagrebačkog biskupa te župana Plemenite općine Turopoljske. Oznaka za godinu 1713. naknadno je izvedena.

Novi tipovi satova, među kojima se ističu podni i tabernakul satovi, sredinom 17. stoljeća postaju neizostavnim dijelom plemićkih i građanskih interijera. Reprezentativan primjer predstavlja izloženi podni sat čuvenog londonskog urara Daniela Quarea.

Unatoč činjenici da su u 17. stoljeću u sjevernoj Hrvatskoj zlatari i srebrnari bili udruženi u cehove koji su, kao i u drugim zemljama, provodili kontrolu materijala i žigosanje, sačuvano je relativno malo izvedenih predmeta. Produkciju srebra ovog razdoblja stoga predstavljaju predmeti njemačke i talijanske provenijencije. Izložena kutija Johana Lucasa Sigela iz 1705., kušalica za vino, grozdoliki pokal i vrč iz zagrebačke crkve sv. Katarine s početka 18. stoljeća nose sve odlike baroknog oblikovanja u Njemačkoj, a izvedeni su tehnikama iskucavanja i cizeliranja u srebrnom limu. Reprezentativni križ od gorskog kristala sa srebrnim pozlaćenim okovom potječe iz ostavštine biskupa Franje Gašparića.

Izloženi primjerci stakla, većinom češke i njemačke provenijencije, prezentiraju oblike i načine ukrašavanja karakteristične za ovo razdoblje. Nove vrste tvrdog kristalnog stakla omogućile su primjenu novih tehnika ukrašavanja. Graviranje, brušenje i staklorez odgovarali su baroknom ukusu koji je preferirao masivnije forme i raskošnu dekoraciju cijele površine predmeta. Središtem staklarstva postaje Prag, a najistaknutiji graver stakla bio je Kaspar Lehmann, majstor na dvoru Rudolfa II. Lehmannov učenik Georg Schwanchardt smatra se osnivačem čuvene staklorezačke tradicije u drugom važnom središtu staklarstva – Nürnbergu, gdje se oko 1660. godine razvila tehnika oslikavanja poznata kao Schwarzlotmalerei.

Vrijedni primjerci nizozemske fajanse izloženi u ovoj dvorani oblikovani su po uzoru na kineski porculan. Kako se u to vrijeme u Europi porculan još nije proizvodio, u fajansi se izvodilo posuđe koje je i oblikom i slikanim ukrasima imitiralo dragocjene dalekoistočne proizvode. Te je proizvode u Europu dopremala upravo nizozemska Istočnoindijska kompanija koja je, osim porculanom, trgovala začinima, tkaninama i egzotičnim drvom.