Zbirka namještaja
Zbirka namještaja, najveća i najkompletnija ove vrste u Hrvatskoj, broji gotovo 2000 predmeta u stilskom slijedu od gotike do suvremenog dizajna te čini okosnicu muzeološke koncepcije stalnog postava (1995.).
Profani namještaj domaće i većinom strane provenijencije (Austrija, Njemačka, Italija, Francuska, Engleska...) skupljan je uglavnom na našem području i upotrebljavan u domaćoj sredini te svjedoči o visokoj kulturi stanovanja plemićkih i građanskih obitelji u Hrvatskoj u proteklim stoljećima.
Sačuvano je malo primjeraka gotičkog stila, ali već na temelju renesansne građe možemo pratiti tipološki razvoj namještaja (škrinja, stolac, naslonjač, stol, dressoir, kabinetski ormar-studiolo...)
Iz bogate i kvalitetne barokne produkcije svakako treba istaknuti kolekciju kabinetskih ormarića, specifičnog tipa namještaja 17. stoljeća, ali i reprezentativne ormare, tabernakul-ormare, namještaj za sjedenje raznih provenijencija. Najreprezentativniji komadi namještaja rokokoa u fundusu izrađeni su u Veneciji i Francuskoj.
Iz razdoblja klasicizma sačuvan je veći broj predmeta koji predstavlja realno stanje proizvodnje u Hrvatskoj, pa je sukladno tome domaća produkcija brojnije zastupljena.
Uz skromnije domaće varijante stila, u fundusu se ističe i reprezentativni empirski namještaj iz dvorca Opeke.
U zbirci se čuva velik broj primjeraka bidermajerskog namještaja. Prvi put u povijesti oblikovanja namještaja u Hrvatskoj dominiraju domaći majstori-stolari, što se reflektira i u fundusu. Istaknimo signirani i datirani ormar, majstorsko djelo Varaždinca Antuna Gogera iz 1833. godine, kao i njemu atribuiranu salonsku garnituru, radove izložene u stalnom postavu, te namještaj Zagrepčanina Miroslava Eisenhutha.
U drugoj polovini 19. stoljeća simultano se prepliću historijski stilovi, što ilustrira nekoliko kompleta salona, blagovaonica, spavaćih soba i pojedinačnih primjeraka, bilo industrijske ili ručne proizvodnje. Skupina replika gotičkog i renesansnog namještaja jedna je od najranijih akvizicija za ovu zbirku s kraja 19. stoljeća, u skladu s karakterom Muzeja i nabavnom politikom tog vremena. U to vrijeme razvija se i djelatnost Obrtne škole.
Secesijski namještaj u fundusu prezentira oba njezina vida - florealni i konstruktivni - i to kvalitetnim namještajem izvedenim po nacrtima čuvenih stranih (H. van de Velde, J. Hoffmann, J. M. Olbrich) i domaćih arhitekata (V. Kovačić, I. Fischer...). Dok je vrijeme između dva rata, kao zbir različitih stilskih tendencija objedinjenih pod pojmom art déco, zastupljeno s relativno malim brojem primjeraka od kojih se ističe, primjerice, naslonjač izveden u Obrtnoj školi u Zagrebu prema nacrtu Srećka Sabljaka i izložen na Međunarodnoj izložgi u Parizu 1937., suvremeni materijal čine vrhunska postignuća stranih (Le Corbusier, A. Aalto, O. Mourgue...) i hrvatskih dizajnera (B. Bernardi, V. Richter, R. Nikšić, B. Murković, Z. Marohnić...).
