Srebro antičkih Vinkovaca - arheološki nalaz ostave blaga

Povodom Međunarodnog dana muzeja 2012. u petak 18. svibnja u 12 sati otvorena je izložba
Srebro antičkih Vinkovaca - Arheološki nalaz ostave blaga,
organizirana u suradnji Muzeja za umjetnost i obrt i Gradskog muzeja Vinkovaca pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH, predstavlja 29 predmeta pronađenih u Vinkovcima u ožujku ove godine kao jedno od najznačajnijih arheoloških otkrića u Hrvatskoj.

Kroz brojna istraživanja dokazan je kontinuitet života u Vinkovcima od preko 8.000 godina, od prve mlađe kamenodobne starčevačke kulture pa sve do današnjih dana. Svakako vrijedi istaknuti da su Vinkovci dom dviju eponimnih kultura, mlađe kamenodobne sopotske kulture i rano brončanodobne vinkovačke kulture, kao i mjesto u kojem je na posudi vučedolske kulture nađen Orion, najstariji indoeuropski kalendar. U rimskom razdoblju na području Vinkovaca nalazio se grad Colonia Aurelia Cibalae, treći grad po veličini u provinciji Panoniji Sekundi i rodno mjesto jedinih rimskih careva rođenih na tlu današnje Hrvatske – Valentinijana (364.-375.) i Valensa (364.-378.).
 
Zbog velike zaštićene površine i mnogobrojnih istraživanja koja se obavljaju svake godine, zaštitna istraživanja od 2009. godine u Vinkovcima, osim Gradskog muzeja počele su obavljati privatne arheološke tvrtke. Jedna od njih je i tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba. Istraživanje na lokaciji Duga ulica 26, Geoarheo d.o.o. započela je 15. ožujka 2012. godine, a voditelj istraživanja je Šime Vrkić, profesor povijesti i arheolog iz Zadra. Lokacija se nalazi uz bivšu robnu kuću 'Na-ma' na kojoj je Gradski muzej Vinkovci obavljao zaštitno arheološko istraživanje 1977. i 1978. godine te uz stambeno-poslovni centar 'Grazia', na kojemu je zaštitno arheološko istraživanje obavljano 1990. godine. Oba istraživanja otkrila su brojne vrijedne nalaze iz razdoblja prapovijesti i antike.
 
U petak, 23. ožujka 2012. u sjeverozapadnom dijelu iskopa, u rimskom sloju, pronađena je jama u kojoj se nalazila ostava s luksuznim srebrnim posuđem koje se prema prvim pokazateljima okvirno datira u drugu polovinu 4. stoljeća. Jama je počinjala na dubini od oko 0,70 m, završavala na dubini od 1,70 m, a na dnu je bila popločena s četiri rimske opeke.
 
Pojedini primjerci posuđa su pozlaćeni i ukrašeni tehnikom niella, a dio sadrži i gravirane ukrase (životinjski i biljni motivi, prikaz arhitekture, ljudski likovi, itd.). Ostava se sastoji se od 50 posuda različitih oblika (pladnjevi, tanjuri, zdjele, vrčevi, čaše, žlice, itd.). Na jednoj od najluksuznijih posuda očuvan je i natpis AQVILA ANTONINVS FECIT (Izradio Antoninus Aquila), koji nam otkriva identitet majstora koji je izradio posude. Pripadale su bogatom građaninu Cibala, a moguće je da će na nekom od komada biti pronađeno i urezano njegovo ime kao vlasnika. Srebrno posuđe (ukupne težine više od 36 kg) vjerojatno je zakopano zbog nesigurnih prilika koje su potresale Rimsko Carstvo krajem 4. stoljeća. Običaj zakopavanja vrijednosti prakticirao se od prapovijesnih vremena pa do današnjih dana i takve grupe nalaza u arheologiji nazivamo ostavama.
 
Nakon izlaganja blago se vraća u sigurnost trezora. Povremeno će se vaditi za potrebe analiza i konzervacije koje će trajati barem nekoliko godina, a obavit će ih stručnjaci u Hrvatskoj. U međuvremenu će se stvoriti svi uvjeti za povratak jednog od najvažnijih arheoloških nalaza u Hrvatskoj onamo gdje je i pronađeno – u  Vinkovce. (Hrvoje Vulić, kustos Gradskog muzeja Vinkovci)