Art déco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata

Nakon Secesije u Hrvatskoj, Muzej za umjetnost i obrt u siječnju 2011. godine predstavit će hrvatskoj javnosti izložbu koja bi nas trebala vratiti u doba charlestona, kabareta, bubikopfa i jazza i dočarati nam duh vremena dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća. Kao i svi dosadašnji veliki kulturološki projekti Muzeja, izložba Art déco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata obuhvaća sva područja umjetničkog stvaranja i kulturu življenja spomenutog razdoblja.

Pojam art déco izveden je iz naslova svjetske izložbe Exposition Internationale des Arts Décoratifs et Industriels Modernes, održane u Parizu 1925. godine, označavajući novu dekorativnu umjetnost. U artikuliranju zajedničke estetike misao vodilja pariške izložbe koja je imala ključnu ulogu u promoviranju novog stila bila je "mir i (industrijski) napredak". Stoga je stil bio jednako prihvaćen u arhitekturi i industrijskom dizajnu, kao i u vizualnim umjetnostima, glazbi i plesu. Unatoč utjecajima prethodnih razdoblja – secesije (Art Nouveau) i pravaca s početka 20. stoljeća (neoklasicizam, kubizam, konstruktivizam), art déco se osamostaljuje kao prepoznatljiv pravac koji utjelovljuje urbanu kulturu svoga doba.

Na pariškoj izložbi sudjelovala je i Hrvatska u okviru Kraljevine SHS, a među pozvanim izlagačima posebno su se istaknuli Ivan Meštrović i Ljubo Babić koji su dobili Grand Prix, što je među petnaest tisuća izlagača iz cijelog svijeta bio izuzetan uspjeh: Meštrović za mauzolej obitelji Račić koji je projektirao 1921. godine u Cavtatu, a Babić za scenografije. Pariška izložba i zapaženi nastup hrvatskih umjetnika imaju stoga zasebnu dionicu u postavu izložbe.

Ovaj dekorativni stil, koji se iz Europe širio na sve kontinente, našao je odjeka i u djelima naših umjetnika i obrtnika, unutar udruženja kao što su Djelo, Klub likovnih umjetnica i drugih. Jedan od pionira stila je Tomislav Krizman, osobito ostvarenjima na području umjetničkog obrta, posebice grafičkog i produkt dizajna. Kipar Hinko Juhn bio je veliki zaljubljenik u keramiku te se zahvaljujući njemu ta grana primijenjene umjetnosti posebno popularizirala i stekla svoju publiku. Motivi njegovih keramoskulptura poput figura Harlekina i Colombina odgovarali su trendu toga doba, koji karakteriziraju brojne redute i kostimirane zabave.

Dodiri s art déco stilizacijom zamjetni su, među ostalim, u skulpturama Ivana Meštrovića i Frana Kršinića, dok prepoznatljive odlike stila nalazimo u slikama Milivoja Uzelca, Vilka Gecana, izvanrednim kostimografskim i scenografskim rješenjima Sergija Glumca, a osobit odjek artdécoovskog likovnog govora nalazimo u ostvarenjima Atelijera Tri, jednog od najproduktivnijih profesionalnih studija za grafički dizajn između dva rata.

Slika vremena koje je dvadesetih godina obilježeno poslijeratnom euforijom (roaring twenties) te naglim otriježnjenjem koje je uslijedilo nakon kraha burze 1929. godine, a nastavilo se traženjem reda i povratkom tradiciji tridesetih godina, na izložbi Art déco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata bit će predočena kroz prizmu raznovrsnih medija koji u tom razdoblju doživljavaju svoj procvat zbog ubrzanog tehnološkog napretka i koji su odigrali ključnu ulogu u popularizaciji stila i afirmaciji masovne kulture.

U dionici urbane kulture naglasak je na onome što je činilo kulturu svakodnevnog življenja, zajedno s modom u kojoj se najizrazitije osjeća lakoća življenja i raskoš materijala. Sukladno značenju koje je moda imala u vremenu kao iskaz modernosti, izložba će prikazati sve varijante artdécoovske estetike u oblikovanju odjeće. Elegancija, duh luksuza i naglašena dekorativnost kao odlike novog stila bit će prezentirani kroz odabir predmeta primijenjene umjetnosti – namještaja, stakla, keramike, metala, satova – koji su bili neizostavnim dijelom artdécoovskih interijera.

Društveni život vezan je za nezaobilazna mondena mjesta – hotel Esplanade, Novinarski dom i Kavanu Klub – koja su privlačila sve Zagrepčane i Zagrepčanke dvadesetih i tridesetih godina. Tu su se redovito održavali plesovi vezani uz program raznih kabareta poput Pick kabareta Ace Biničkog, Grabancijaša, te kabareta Dverce koji se i najduže zadržao na sceni, sve do 1944. godine. Zanimljivo je da u kabaretima nastupaju i prvaci Drame HNK, a umjetničko vodstvo preuzimaju glumci i redatelji – Branko Gavella, Titto Strozzi, Alfred Grünhut, Ivo Badalić i drugi.

Kabareti su u to vrijeme bili važna spona s onodobnom europskom kulturnom scenom, na kojoj su vladali plesovi poput charlestona, tanga, foxtrota i black-bottoma. Pojavom radija i gramofona publika je mogla pratiti popularnu kabaretsku glazbu i u svojim domovima. Prva radiostanica u Zagrebu osnovana je 1926. godine, a posjetitelji izložbe bit će u prilici slušati iste skladbe koje su se slušale na prvom hrvatskom radiju, poput Paljetkove Marijane, Ća je lipo u Splitu živit Andrije Konca, izvedbe Marlene Dietrich, Lilian Harvey i mnoge druge.

Kao važno odredište mondenog svijeta, hotel Esplanade tih je godina u svoje anale upisao i posjet crne Venere pariških kabareta, plesačice i pjevačice Josephine Baker čija je reputacija izazvala kontroverze i burna negodovanja ćudorednih zagrebačkih gospođa, koja su zamalo dovela do otkazivanja njenog nastupa u Zagrebu. Hotel Esplanade projektirao je 1925. godine poznati zagrebački arhitekt Dionis Sunko (1869. – 1935.) u blizini Glavnog željezničkog kolodvora koji je bio jedna od glavnih stanica slavnog Orient Expressa na proputovanju od Pariza preko Zagreba do Istanbula. Svojim posjetom isti hotel su počastile i svjetske zvijezde poput Charlesa Lindbergha, Louisa Armstronga i Miss Europe Štefice Vidačić. Glasoviti redatelj Friedrich Murnau izabrao je upravo ovu Hrvaticu za zvijezdu filmova u kojima je nastupala pod imenom Steffi Vida. Snimila je nekoliko filmova, među kojima je našoj publici najpoznatiji njen prvi film Evine kćeri, koji će također biti prikazan u sklopu popratnih događanja na izložbi.

O fenomenu brojnih natjecanja ljepote tipičnih za razdoblje "ludih dvadesetih" koja su se održavala u mnogim gradovima, uglavnom na riječnim kupalištima, pa tako i na Savskom, svjedočili su svojim objektivima tada popularni profesionalni fotografski atelijeri Franje Mosingera i Antonije Kulčar – Foto Tonke.

Podizanje životnog standarda i višak slobodnog vremena dovodi do novih oblika zabave poput turizma i sporta. Nezaobilazni su plakati i reklamne kampanje koje pozivaju na prekooceanska putovanja, automobilske utrke i jahačke smotre. Sve inovacije s tih i drugih područja redovito su svake godine predstavljane na Zagrebačkom Zboru, preteči današnjeg Zagrebačkog velesajma.

Naslovnice tadašnjih novina krasile su glumice poznate po nemoralnom životu, što je izazivalo "šokantno" ponašanje naših djevojaka. Revijalni časopisi poput Svijeta, Kulise, Cineme, Kopriva redovito su pratili raskalašeni život filmskih zvijezda Hollywooda, ali i domaće kinematografije. Najplodniji domaći redatelj Oktavijan Miletić snimio je niz filmova u kojima je oslikao tadašnje društvo. Ističe se film Šešir iz 1937., gdje se po prvi put koristi filmska glazba kod nas.

Posjetitelji koji budu odvojili više vremena za obilazak izložbe bit će u mogućnosti provesti ga uz igrane i dokumentarne filmove, jazz glazbu, plesne večeri i ekskluzivne filmske projekcije.

U cilju sveobuhvatne prezentacije razdoblja, na projektu Art déco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata Muzej za umjetnost i obrt i ovaj put je okupio vrhunske stručnjake s područja povijesti umjetnosti. Uz stručne muzejske djelatnike na izložbi su angažirani eminentni vanjski suradnici: dr. sc. Jasna Galjer, dr. sc. Viktor Žmegač, dr. sc. Irena Kraševac, dr. sc. Djurdja Bartlett, Aleksander Laslo i dr. sc. Ana Lederer. Cjelokupno prizemlje Muzeja, koje obuhvaća prostor od 1000 m2, ispunit će ne samo djela iz Muzeja za umjetnost i obrt, nego i radovi posuđeni iz privatnih zbirki i drugih muzeja širom Hrvatske.

Najava događanja
29.10.2014. - 31.01.2015.
Guercino – svjetlo baroka